Bill Graham: ”Plesati, pjevati i jebati se po grmlju zna doista svatko. No, nadao sam se da će čovjek koji na koncertu čuje Gratefull Dead, M. Daviesa i slične ujutro ustati s namjerom da nešto učini… Dolazili bi na koncert i govorili da im treba besplatna glazba. Zapitao sam jednog momka: ”Što ti je otac, daj mi njegovu adresu!”, odgovorio je: ”Pekar, što će ti njegova adresa?” … ”Pa da uzmem besplatno kruh.”
Znali su oni da je nemoguće sve dobiti besplatno, no naivno su vjerovali da ako su oni stekli svijest o tome da treba stvoriti pravedno i novo društvo da su to stekli i svi drugi i da će sutra svi zajedno živjeti u novom svijetu, baš onakvom kakvim su ga oni zamišljali : muzika, seks, droga, cvijeće, život u komuni…To je divno, ali – utopijski. … Vrlo je malo njih motivirano prosvjedovalo protiv društva. Kada bi nekoga upitali: ”Pa dobro, što ti znaš o političkom usmjerenju svoje zemlje?”, dobivali bi odgovor : ”Ostavi me na miru!”