Pjesme drugarice Antonie

(dobijamo i prenosimo pjesme drugarice Antonie)

GROHOTAN SMIJEH ( apsurda)

U nepobitnom vrhuncu apsurda
samo grohotan smijeh
može biti primjerena reakcija.
”Tko je ovdje lud?”
nije više suvislo pitanje,
a i odgovor naprosto zapinje
točno u toj niti samospoznaje
gdje apsurd pobija
grohotno smijanje.
Zamrznute šifre zamijenile osjete,
sivilo požderalo zelenila;
kroz isti čas pametne psovke odlete.
”Što nam preostaje?”
nije više dato na biranje,
jer samo kaos može donijeti buđenje,
pa kad apsurd konačno izumre
možemo graditi nove razloge
za grohotan smijeh
radosti, a ne parodije.

IZMIŠLJOTINA

Izmislimo li dovoljno priča
možda se uspijemo izgubiti
i počnemo gutati laži k’o istine,
primat batine k’o utjehe.
Budnost nakon buđenja
izgubljena u snu tuđeg sna,
bezobrazna umiljatost podlosti,
novoumiruća dijagnoza
preispitanih krivih slabosti.

Continue reading

Posted in Čitaona, Literatura | Comments Off on Pjesme drugarice Antonie

Tri scene državne kontrole

Nedavno je neko izuzetno skeptično sumnjalo provjeravalo moje znanje, postavivši pitanje naizgled teže od onih što ih je postavljala legendarna Sfinga: Koliko zlatnih medalja je ukupno podijeljeno na poslijednjim olimpijskim igrama? Ostavši zabezeknut mojim odgovorom (izmislio sam brojku uvjeren da je ni on ne zna) crv sumnje ga je silio da pita odaklem mi taj podatak. Ništa lakše, rekoh mu, tek toliko da ga se što brže riješim – naprosto sam brojao koliko puta sam pred televizorom stajao u stavu mirno, pri sviranju himni! Nevjerica, tipa upućene „palima s Marsa“, kao da je govorila: Zaboga zar ti to doista radiš? A kako vi, dragi čitatelji – zar vi to ne radite?

1) Prikrivena

Manje više, svaka država ima svoju himnu, a bome su stvari oko nje i zakonom regulirane. Recimo, „Himna Republike Hrvatske izvodi se uz odavanje uobičajenih počasti (ustajanje, pozdravljanje i drugo) od strane svih prisutnih“, a ništa nije drukčije ni sa himnama drugih država. Izvode se u svečanim prilikama, a ustajanjem uobičajeno odajemo počast zemlji čija se himna izvodi. Čak je zapriječeno kaznama „ako se himna izvodi na način i u prilikama koji vrijeđaju ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske“. Doduše, o kaznama za slušanje himni u sjedećem, čučećem ili ležećem stavu nema ni riječi. E sad, shvaćajući da autora – poslije pitanja koje vam je uputio – zamišljate kao osobu na psihijatrijskom tretmanu, dozvolit ću si i slijedeće: Kako to da iskazivanje poštovanja vlastitoj i inim državama, izraženo totalnom erekcijom organizma pri izvođenju himni na javnim mjestima, odjednom kopni unutar četiri zida vašeg doma, pred televizijskim ekranima i stolom pretrpanim krekerima i pivom? Odjednom ste prestali poštivati svoju domovinu? Ili je možda ni na javnom mjestu niste poštivali u smislu koji se želi inputirati svim građanima države, prisiljavajući ih da jedni pred drugima iskazuju svoju ogromnu ljubav prema običnom servisu za njihove svakojake potrebe. Eto, recimo – dok na javnom mjestu iskazujete svoju zakonom propisanu dužnost katalepsije u svečanim prilikama, dotle kod kuće možda trenirate intenzivno podrivanje društvenog poretka, ili – ne daj bože – za bombaša samoubojicu. Ah, ne brinite, nisu tu bombe važne, već nešto neizrečeno: dresura kojom država podvrgava poslušnosti svoje građane, a čiji efekti se gube u osami doma jer tamo nema drugih koji bi nas gledali, a samim time ni duboko ukorijenjenog straha da bi netko krivo protumačio naše ponašanje. I stoga sasvim slobodno, sjedimo, puštamo vjetrove, podrigujemo, pričamo prostote, ševimo, žvačemo i pijemo kod sviranja svečane pjesama svoje (i tuđih) domaje, ne hajući dali time vijeđamo dostojanstvo i ugled zemlje, ma koja ona bila! No, prije nego autora prijavite prvoj psihijatrijskoj klinici ili obližnjoj policijskoj stanici, izdržite ovu gnjavažu do kraja.

Uvjeren sam da mnogi neizmjerno volimo i cijenimo Johna Lennona, mada nisam siguran razumiju li baš svi čime je to zaslužio. Njegova pjesma Imagine (Zamisli) postala je neformalna svjetska himna nesputanih mladih generacija (kao i „Give Peace a Chance”), koje doduše u pravilu – iz pritajenog traha koji nikada neće priznati – postaju komad ukrućenog bakalara pred onom državnom, ali su sposobne izvoditi ma koje vragolije slušajući taktove ove omiljene melodije. Da podsjetim na dio njenog teksta: Continue reading

Posted in Čitaona | Comments Off on Tri scene državne kontrole

Pjesme novog života: stihovi o ratu i njegovim borcima

Budim se u šest sati
Usnio sam bataljon Azov
Ovdje je ona, ovdje je ona,
Omladina Wotana.

***

Ako ideš na Kavkaz –
Bataljon “Vostok” je za nas.
Nazad u Gejropu –
Untermenschu i ukropu.

Narnija, Narnija, Rezničenko u armiji.
Desni Sektor, Saško Bilij, čeka u Valhalle Narniji!

***

Moj mili milicioner
Pravoslavni zigomet
Kaže da će u DNRe
Djelo Lenjina živjet

***

Za cara, za Nikolaja
Za duhovnu vezu
I za bradu Babaja,
Umiremo lijepo!

***

Mi na zastavi posvećujemo
Poziv svetih očeva
Mi u ptici dvoglavoj
Vidimo Lenjina lica

***

Moj mili Borodaj
Posvađao se s Bezlerom
A htio je, kao u Paragvaju,
Biti Alfredo Stresnerom .

***

Jedan, dva, tri, četiri, pet
Krenuli arijevci u rat
Šveđani sa Karasejom zajedno
Pristali ratovat

***

Mi za komunizam
U DNR kreći
Sa nama Lenjin, sa nama Staljin
Sa nama Nikolaj Treći

***

Ja Ljaško, a ti Babaj,
za kurac me hvataj!

***

Crvena zastava sa imperijskom zajedno
Uništimo okove
Sve buržuje ćemo objesiti,
pa onda – gejeve i hohlove (prim.prev. pogrdno ime za Ukrajince)

***

Svi, hrabri i duhom mladi
Obratite se “Bijelom Čekiću”!
Uz čekić stoji i srp
Pridružio se i četnik-srb!

Izvor

Posted in Čitaona | Comments Off on Pjesme novog života: stihovi o ratu i njegovim borcima

Banja Luka: Mama, hvala za posao!

Uz dobijene slike stoji tekst:

„Rastući nepotizam i poltronizam vladajuće hunte natjerao nas je još jednom da se oglasimo i skrenemo pažnju na društvene deformitete.

Raniji primjeri nepotizma koji su vezani za SNSD kulminirali su poslednjim dešavanjima.

Bezobrazluk i bezobzirnost vladajućeg režima nemaju obzira prema građanima. I pored ogromne stope nezaposlenosti mladih, vladajući zapošljavaju kumove, prijatelje, a djeca su im ipak najmilija.

Predsjednik Dodik dao je odličan primjer kako se to radi, a ni „prvi pijun RS” Željka Cvijanović ne zaostaje u bezkrupoloznosti. Mi nećemo dozvoliti da našim životima upravljaju ovakvi (ne)ljudi. Sve gledamo i nikog se ne plašimo!”

slika_2

slika_3

slika_4

Posted in General | Comments Off on Banja Luka: Mama, hvala za posao!

118 godina od rođenja Durutija

huligan-heroj, vođa anarhista,
željezničarov sin, gerilac s očima djeteta
na licu poludivljaka, proleter-propagandist
Buenaventura Durruti ustrajavao je više od svega
na biranom izrazu i njegovoj čistoći.

kad bi on uzeo riječ svi su razumjeli o čemu govori.
Emma Goldman kaže da je oko njega sve vrilo kao u košnici
i da je navodno uvijek bio dobre volje.

Durrutijeva kolona
gradila se na duhu libertarijanstva i dragovoljne žrtve.
na njegovom pogrebu koji je Barcelonu
veličanstveno zavio u crno
i crveno u Via Layetana slilo se grandioznih 500.000 duša.

čak je i ruski konzul
bio duboko ganut
prizorom te mase dignutih pesti
koja se klela u tog anarhista
što je vjerovao da samo generali vladaju silom
i da disciplina kao mlaz prosvjetljenja
dolazi uvijek i jedino
iznutra.
buenaventura-durruti

Posted in Čitaona | Comments Off on 118 godina od rođenja Durutija

Bosanska intelektualna siva masa?

tumblr_muomxzooDN1sexfzio1_500

Pitanje za intelektualnu sivu masu ako uopšte postoji u Bosni i Hercegovini:

Privatizacija danas djeluje kao nastavak ratnog razaranja. 20ak godina nakon katastrofa je upotpunjena: moćna bosanska privreda je uništena. Pitanje ua društvo je: zašto nije bilo protesta i zašt je vladala potpuna tišina? Gdje su bili naši intelektualci?

Odgovor je vrlo jednostavan: Intelektualci, profesori, akademska zajednica – ako ih možemo tako nazvati – su doboko i dobrano involvirani i upleteni u sav poslijeratni torovski politički kriminal u našoj zemlji. Bestijalnost našeg sistema, države, vlasti, policije, tužilaštva, sudstva je trebala i uvukla u svu intelektualnu sivu masu u svoje kriminalno aminovanje i pokriće kriminalnih radnji od rata na ovamo, a njih su kupili za šaku mekinja.

Ne zaboravite da svi privatni fakulteti u našoj zemlji služe upravo za štancanje kadrova torovski obojenih i pretvaranje istih u sistemske kriminalne kadrove, jer su i osnivači takvih ustanova nosioci kriminalnih poslijeratnih pustošenja i političkog razaranja bosanskohercegovačkog čovjeka i zemlje.

Ne postoji nikakvo opravdanje za ne činjenje i pasivno posmatranje tragedije i ropstva, inače vam džaba i znanje i omiljenost i život i isprazni život.

Sloboda!

Posted in General | Comments Off on Bosanska intelektualna siva masa?

Skroman prijedlog za Narodnu Republiku Aljasku

Za sve vas anti-imperijaliste koji se bavite “svjetskom ravnotežom” i “američkom globalnom dominacijom”, misleći da je Putin uporište protiv njih.

Nije li čudno da se vaši voljeni militanti i diktatori sada bore sa velikim Šejtanom u zemljama poput Ukrajine i Sirije?

Ne negiram vaš stav uopće, jednostavno ne želim grad u kojem živim da postane vaše bojište ili ja, moji prijatelji i moja rodbina postanemo žrtve u bilo kakvoj geopolitičkoj igri bilo koje strane.

Pa zašto se onda ne protivite američkom imperijalizmu direktno na njegovom zemljištu?

Pogledajte Aljasku. Ogroman prostor, pun resursa i sa manje stanovnika od Donjecka. Možete na Aljasci uraditi ono što su cionisti uradili u Palestini ili jankizi u Teksasu.
Organizujte pokret za imigraciju na Aljasku. Neka bude vaša sveta zemlja. Premjestite se i smjestite tamo. Nadajte se da možete promijeniti demografski sastav regije unutar nekoliko generacija, a također se možete nadati i da će vam se Indijanci koji žive tamo pridružiti.

Onda se pobunite. Rusija će vas opskrbiti s oružjem preko Beringovog prolaza i imajte nade da ćete zaplijeniti američke nuklearne bombe (ne znam zapravo da li ih Amerika drži na Aljasci).

Na ovaj način ćete napraviti najviše štete neprijatelju sa najmanje štete za ostatak svijeta.

(Nihilist)

Posted in General | Comments Off on Skroman prijedlog za Narodnu Republiku Aljasku

Manifest umjetnika

Obrni-okreni, Banksy je ništa manje nego vaskrsli Endi Vorhol, i ništa više nego realni Tajler Darden.

A ovo je njegov manifest.

„Oni pišaju po vama svakoga dana. Upadnu vam u život, zavuku neki niski udarac i nestanu. Cere vam se sa visokih zgrada i čine da se osećate malima.

Oni prave lakomislene komentare po autobusima koji čine da osećate da niste dovoljno seksi i da se sva zabava odvija negde drugde. Na TV-u su i zbog njih vaša devojka misli da nije dovoljno dobra. Imaju pristup najsofisticiranijoj tehnologiji koju je svet video i koriste je da vas maltretiraju.

Oni su Oglašivači i podsmevaju vam se. Vi, ipak, ne smete da ih dodirnete. Zaštitni znakovi, zakoni o intelektualnom vlasništvu i autorskim pravima čine da oglašivači potpuno nekažnjivo mogu reći sve što žele i gde god to žele.

Zajebite to.

Svaka reklama na javnom prostoru koja vam ne daje izbora da li ćete je videti ili nećete, pripada vama. Vaša je da je uzmete, izmenite i iskoristite. Možete sa njom uraditi šta vam je volja. Pitati za dozvolu bilo bi isto kao i pitati da li smete da zadržite kamen koji vam je neko bacio u glavu.

Vi ništa ne dugujete kompanijama. I manje od toga, vi im ne dugujete nikakvu učtivost. Oni duguju vama. Oni su izmenili svet da bi sebe postavili ispred vaših pogleda.

Oni vam nikada nisu tražili dozvolu, neka vam ne pada na pamet da je vi tražite od njih.“

Banksy

Posted in General | Comments Off on Manifest umjetnika

Jedna smela parafraza Fridriha Ničea

Sasvim jasno i konkretno, moral nije ništa drugo do pokornost običajima ma koje vrste. A običaji su nasleđeni načini delanja i razmišljanja, pogleda na stvari. Način prenošenja tih običaja i njihova kontinuiranost naziva se tradicijom. Dakle, gde nema tradicije, nema ni običaja, pa, samim tim, ni morala ni nemorala.

Raditi nešto u skladu sa običajima često je isto što i raditi nešto samo zbog običaja. Tako, raditi jednu stvar koju običaji i tradicija nalažu, a raditi je istovremeno i zbog logike stvari i zbog neke koristi nije nikakav moralni podvig. Čovek se smatra utoliko moralnijim ukoliko samo slepo sledi pravila i pokorno sledi zakon.

Postavlja se pitanje i ne slažu se ljudi da li je najmoralniji onaj ko običaje upražnjava najčešće i u najvećoj meri, ili je to onaj koji ih upražnjava uprkos najvećim teškoćama i u najnepovoljnijim uslovima, čak i onda kada donose štetne posledice. Da li se na muci ili na upornosti poznaju junaci?

U skladu sa tim, najnemoralniji je onaj ko običaje poštuje najređe i od njih najlakše odustaje. Tako je u očima mase-rulje-društva nemoralan i zao svako ko se usuđuje da razmišlja svojom glavom i bira život na svoju ruku. On se smatra po zajednicu opasnim. Krajnje bezobrazno, nemoralan čovek veruje da ima slobodu da živi kako on sam veruje da je najbolje, a ne onako kako mu zajednica zapoveda. On, naime, ne prihvata da drugi misle umesto njega.

Takav čovek je više nego opasan za masu-rulju-društvo jer im pokazuje svojim primerom da se može živeti i drugačije nego onako kako su oni navikli. On ih podseća da imaju pravo na izbor i na razmišljanje i nameće im težak teret slobode. Tako ih stavlja u iskušenje da žive možda srećnije, ispunjenije, bolje. Nameće im neprijatnu situaciju da posumnjaju da njihov život možda i ne bi morao biti takav kakav jeste.

Susrevši se sa slobodnim-nemoralnim pojedincem masa-rulja-društvo više ne može da ima spokojan san. Oni počinju da se preispituju. Ali, kako nisu navikli da misle svojom glavom, ista ubrzo počinje da ih boli pa zbog toga optužuju slobodnog-nemoralnog pojedinca. Najviše vole da vide kada se njemu desi nešto loše i kada padne sa visine koju sami nikada nisu dosegli. Tada ponovo mirno spavaju i na duši im je lakše. Ako se dobro zagledate, na licima im možete videti skriveni, trijumfalni osmeh.
(Jednostavno sasvim)

Posted in Čitaona | Comments Off on Jedna smela parafraza Fridriha Ničea

Pjesma Gavrila Principa

10388185_1447052345551220_1964401983197447665_n

Sarajevo, 1914

Tromo se vreme vuče
I ničeg novog nema,
Danas sve ko juče
Sutra se isto sprema.

I mesto da smo u ratu
Dok bojne trube ječe,
Evo nas u kazamatu,
Na nama lanci zveče.

Svaki dan isti život
Pogažen, zgnječen i strt.
Ja nijesam idiot –
Pa to je za mene smrt.

Al’ pravo je rekao pre
Žerajić soko sivi:
“Ko hoće da živi nek mre,
Ko hoće da mre nek živi!” (Stihovi koje je Gavrilo Princip u zatvoru urezao noktima)

Posted in Čitaona | Comments Off on Pjesma Gavrila Principa

R.O. Velika Djeca na TV Alfa

Večeras 18.06.2014. godine u 21:15 sati će na TV Alfa u emisiji Rebus gostovati članovi neformalnih grupa i vijeća građana, uključujući i drugove iz Revolucionarne Organizacije Velika Djeca iz Tuzle.

Tema emisije je represivni sistem Bosne i Hercegovine sa posebnim osvrtom na zloupotrebu policijskih struktura u represivne svrhe.

1604498_10201335267570231_2039528229_n

Posted in General | Comments Off on R.O. Velika Djeca na TV Alfa

Odlomak iz teksta: “Kako me je iskušao vrag”


Čitav tekst na ruskom jeziku ovdje; Posvećeno “Borotbi”, ali ne i samo njima…

Ti si, na primjer, komunista, i dođe ti vrag (vrag može biti u obliku mladog čovjeka, a može i u formi tvojih misli). Vrag će ti predložiti saradnju sa posebnim službama u tvojoj zemlji – sa obavještajnim agencijama iz stranih zemalja. Predložit će ti saradnju sa glavnim oligarhom, protiv drugog glavnog oligarha. Predložit će ti saradnju sa jednim imperijalizmom, protiv drugog imperijalizma.

Vrag je pristojan, ali iskren. On govori istinu, ali ne potpunu istinu. Od tebe traži malo, a nudi puno.

Odlučiš, na primjer, da dopustiš sebi da uzimaš novac od Kremlja (recimo, da ih koristiš za svoje potrebe).

Ako si prosto ruski nacionalista u Ukrajini, to neće uništiti tvoju dušu.

Za ruskog nacionalistu, služiti Rusiji je normalno ponašanje. A ako ga još ruska služba plati, to je još bolje. Priznaješ, majka Rusija mora i da te nagradi primjernom svotom. I nema nikakve moralne degradacije.

Ali, ako si teoretski marksista, to je sasvim druga stvar. Onda znaš da moderna Rusija nije SSSR, već obična imperijalistička država sa apsolutnom vlasti nad krupnim kapitalom, sa siromaštvom i nepravdom. Znaš i da to nije samo imperijalistička država, već i uporište najekstremnijih reakcija na jednoj šestini svijeta – dominacija sigurnosnih službi, suzbijanje narodnih aktivnosti, vlast se ne može prmijeniti na izborima, uz državnu religiju i ekstremno mračnjaštvo.Ti znađ da je suradnja sa takvom mračnom silom podmuklo i licemjerno smeće.

Ali ako si slab, druže, predat ćeš se vragu. Ti, lenjinist, pristat ćeš na demokratsku klevetu Lenjina. Za samoopravdanje ćeš koristiti argumente “Lenjin je uzimao novac iz njemačkog glavnog stožera, i ništa! Digao je revoluciju.” Znat ćeš da lažeš – a laganje je glasnije i energičnije od utopije koja škripi pod tvojom stradalom marksističkom savjesti. Postat ćeš smeće i znat ćeš da si smeće.

A kada revolucija dođe, uključit ćeš se u nju, ali sa druge strane barikade. Ti, koji si pjevao “Konjicu Budennogo”, divio se Šorsu, Kotovskom i drugim herojima građanskog rata, počet će na skupove dolaziti sa plakatima “Stop građanskom ratu!”.

I kada revolucionarni narod dođe do prve velike pobjede i svrgne omraženi stari režim, onda umjesto da radiš usred revolucionarnog naroda, i guraš revoluciju dalje, do besklasnog društva, prihvatiš drugo rješenje i uključiš se u kontra-revolucionarnu pobunu, koja im blagoslov i novac susjedne imperijalističke sile i podmićene pandurske bandite.

Ti – ogorčen prisutnosti fašista u redovima revolucionarnog ustanka, nećeš promijeniti dominaciju nacista u redovima svog kontra-revolucionarnog ustanka. Vidjet ćeš samo “banderovce”, ali ćeš ignorisati ruske monarhiste i stajati ćeš sa njima na istoj strani barikade. Ti, kao osuđivač imperijalističke agresije, postat ćeš njen saučesnik. Obrisat ćeš guzicu svojom crvenom zastavom, izliti krv boraca za oslobođenje čovječanstva, prihvatiti carsku trobojku koju si nekad davno mrzio. Pozivat ćeš Sovjetski narod da bude ponosan na svoju domovinu koja je i tvoja domovina (sovjetska, ne ruska!), a stajati sa bjelogardcima koji mrze vaš Oktobar i sve sovjetsko. Postat ćeš borac propagandnog rata, vjerni internet ratnik Ruske Imperije, zamijeniti bijelo crnim, a crno bijelim. Skromo ćeš šutjeti o kontinuiranom nasilju kontra-revolucionara, i nećeš zamjerati što je kontra-revolucionarna banda izbola i pretukla aktiviste rudarskog sindikata.

Ali kada se revolucionarni narod bude opirao i uzvrati napadom, kada se krv prolije na tvojoj strani – neće više biti tvoje lažne moralne osude. Čitav život si sanjao o revoluciji, pročitao Marksa i Lenjina, i znaš da revolucija nije trotoar Nevskog prospekta. Sa ozbiljnim izrazom lica ćeš govoriti da je “oduzimanje ljudskog života neprihvatljivo” i da je užasno “ubijati druge ljude sa drugačijim pogledima” – ponavljat ćeš usranu liberalnu anti-revolucionarnu propagandu. Glumit ćeš pacifistu, ali niko neće vjerovati u tvoj pacifizam.

U tebi je komunista sa 20godišnjim iskustvom političkog rada, ali sve što si napisao i rekao nije dovoljno da opravda naivnost i glupost – za razliku od poštenih i naivnih dječaka koji su vjerovali u svoje riječi i krenuli u borbu za novi svijet, dok ti budeš sa barikada vikao “benderovci se organizuju!” i poslat će te da do smrti braniš jedan mrtav svijet, zlatne wc-šolje, i umreš sa mržnjom prema ovim dječacima.

Niko ne vjeruje da je ono što radiš iskreno. Svi govore da je to samo zbog “ruskog novca”, a i ti znaš da je to istina. Postao si šljam, “druže”, i znaš da si šljam. I kada se revolucija razvije do tog nivoa da uspije pomesti stare vladare, kada zasja stvarna socijalna revolucija, ti dječaci sa zapaljenim očima će vikati “Živjela Ukrajina bez lopova i vladara! Živjelo besklasno društvo!” i voditi na vješanje – tebe. Ako u tebi ostane barem malo komunističke savjesti, osjećat ćeš olakšanje, jer će ubiti tvoju dvoličnu dušu. I prvi put ćeš požaliti što je vrag došao tebi, a ti nisi mogao da mu odoliš… i mislit ćeš “Zašto da ne? Uostalom, on traži tako malo – tvoju dušu, a obećaje tako mnogo” … Ali će tada biti kasno, “druže”, prekasno.

[M.Insarov]

Posted in General | Comments Off on Odlomak iz teksta: “Kako me je iskušao vrag”

Izgradnja i obnova…

Svuda gdje pogledam oni su, njihova ohola sad već deformisana lica i svi ti njihovi isprazni komentari i obećanja koja nikako da se ostvare. Neki su čak nosili i uniforme te su hodali po ugroženim područjima,sretao sam ih blokirali su saobraćaj, ometali evakuacije, rijetke helikoptere i čamce na terenu oni su koristili za turistička izviđanja i promociju. … Nije im dovoljno što su nas svojim neradom i glupošću potopili sad nam evo već obećavaju da će nas (opet) baš oni izvaditi iz ovog belaja… “cunami“ koji nas je pogodio kažu oni … brzo ćemo zaboraviti jer oni će kanalisati humanitarnu pomoć i rukovoditi će obnovom…, a i izbori su u oktobru… neko reče.

Toliko me je od toga zabolila glava, da još uvijek pulsira ini ova mašina za pranje veša ne doprinosi da bude mi bolje. Ono će kanalisati pomoć i ono će nas voditi u obnovi…. nisu mogli da nas obnove ni poslije zadnjeg rata, a dobili smo humanitarne pomoći više nego je dobila Njemačka poslije drugog svjetskog rata… govore o obnovi oni koji su trebali već biti razrješeni dužnosti i pozvani na odgovornost jer rafteri i ostali “amateri“ radili su njihov posao… Apsurdima nema kraja, pričaju o humanitarnoj pomoći oni koji nisu kadri da proglase vanredno stanje na teritoriji cijele države kako bi tako osigurali da pomoć dobije svako onaj ko je pogođen poplavama i svim posljedicama koje je voda prouzrokovala. Pričaju o kanalisanju pomoći i obnovi oni koji nisu znali da održavaju jedan od najboljih sistema za odbranuod poplava i navodnjavanje… oni koji su prema revizorskom izvještaju iz januara 2013 označeni kao odgovoni za ne-ulaganje u održavanje vodotoka i odbranu od poplava… ma pričaju mi o obnovi ljudi koji nisu kadri da narede da se pokosi trava na teritoriji njihove/moje opštine…

Dok su raja skakala po terenu, probijala se do ugroženih spasavala ih i nosala humanitarnu, lopatala, kanalisala pomoć i dogovarala se putem društvenih mreža… pomoći je bilo, dolazili su i ljekovi te garderoba isredstva za higijenu…. hrana za bebe, pelene za odrasle pa čak i hrana za životinje… dok je bilo energije, novaca i logistike… dok je bilo nekolicine pojedinaca i pojedinki koji su dali sebe preuzeli prvi talas urgentne pomoći ugroženom stanovništvu. .. Druga smjena ostala je doma… ostala je da komentariše i popuje (po običaju)… da šeruje i gunđa…u najboljem slučaju eto hajde kupili su neki artikal i pomogli su na taj način i na tome im hvala, čak su i oni ovaj put učinili nešto…. Ne bi to bio ni problem, neko mora i da moralizira, da je umjesto raftera, sportista, ekipa iz inostranstva, volontera, pojedinaca i pojedinki u ugroženapodručja nogom stupila (ozbiljnije) država u nekom od svojih oblika (opština,kanton, entitet, država, distrikt) tehnika javnih komunalnih preduzeća, vatrogasaca… vojske… da je civilna zaštita imala helikoptere… pa možda bi se komarci već zaprašivali… Ne bi bio problem da su svi ti audiji i pasati svi ti džipovi i ostala vulgarna auta u kojima se unaokolo vozikaju zaštitnici vitalnih nacionalnih interesa…. bili ustupljeni za evakuacije, da su svi njihovi stanovi koji se iznajmljuju po Sarajevu bili ustupljeni majkama sa djecom… tada bi znali da se misli ozbiljno sa pričom kanalisanja humanitarne pomoći… tada bi možda (pa i u stanju sužene svijesti) pomislio da su se opametili i naučili lekcije iz hapanja pomoći iz perioda 92-99 i da će eto sada nešto podijeliti i raji…

Pare su gospodo i gospođe pohapane, mi smo mogli imati bolje riječne nasipe, organizovaniju i opremljeniju civilnu zaštitu, mogli smo imati bolju reakciju na izdati crveni meteo alarm samo da je neki nivo vlasti u ovoj zemlji mislio ozbiljno i radio svojposao. Mi obični građani i građanke u vidu poreznih i drugih obaveza plaćamo za održavanje korita rijeka, za zaštitu od poplava i požara, za prevenciju katastrofa ili reakciju nakon što se neka katastrofa desi…. mi plaćamo robnere zerve i sve ono što se trebalo naći pri ruci ljudima u ugroženim područjima… no da Vas eto obavjestim… ako niste primjetili… te su pare pohapane i ljudi obični su sa svojom opremom… sa svojim čamcima spašavali unesrećene, sa svojim autima su išli u te zone… nosili su ljekove koje su sami kupili… dali su sebe da učine sve ono što trebala je rekoh učiniti država u nekom od svojih oblika….

Poplave su bile i prije četri godine poslije je bio i snijeg… potom je bilo i grada… ko je koliko i kada dobio odštete.. na koji način Vam je nadoknađena šteta ikad u ovoj državi…. ljudi koji se staraju za Vaš vitalni nacionalni interes i pri tome primaju enormno visoke plate/plaće dovode vas direktno u opasnost… zbog njihovog nerada i neukosti, zbog njihove nekompetencije i aroganicije mi smo sada u stanju da lako možemo zaista postati zemlja “zaostalau razvoju“… Vaša imovina je uništena, Vaši životi bili su u opasnosti… i svi skupa imali smo sreću što je voda nadolazila tokom dana… da se isti scenario desio… u ranim jutarnjim satima/kasno navečer… sve bi izgledalo još i stravičnije… Nemojte misliti da i mi sami nemamo dioodgovornosti… ma koliko to zvučalo brutalno svi mi koji na bilo koji način podržavamo neukost činovnika i činovnica javne uprave u smislu što se radujemo legalizaciji divlje izgrađenih objekata, divljoj sječi šume ili odlaganju otpada na ilegalne deponije kojekuda..svi mi što bacamo smeće iz auta u pokretu… (da sad ne ulazimo u glasanje) …. i mi smo krivi svemu što nam se desilo…

Novi početak…. pokazali smo da imamo društveni potencijal… iskoristimo ga sada i ne dopustimo da nas opet vrate u istu matricu, u situaciju da će oni sada opet sve pohapati, a ljudi na terenu će postati još i veća sirotinja al baš ona u pravomi bukvalnom smislu te riječi… Stanovnici Japana nisu uvijek imali zgrade otporne na potrese, Norvežani nisu uvijek bili bogati… ljudi su naučili lekcijei krenuli su dalje…. Učinimo to i mi… sad nam je prilika da stvari činimo na ispravan način… da ne bacamo više frižidere u rijeke, ne gradimo kuće na tri sprata bez fasade i priključka na kanalizacionu mrežu, da pilamo šumu gdje nam padne na pamet, sad imamo priliku da konačno počnemo slušati struku, da damo priliku mladim i edukovanim ljudima da nas nauče, da prestanemo slušati i slijediti one koji samo misle da znaju.., a u biti samo reproduciraju pogrešan model ponašanja…

Ja od vlasti ne očekujem ništa, za mene su oni otpušteni još01.07 prošle godine, ovo sada što oni rade ja samo posmatram kao još neku vrstueksperimenta koji se nad nama provodi…. kako se stanovništvo snalazi i ponaša kada ima samo formalnuvlast, a suštinski u biti nema nikakvu efektivnu vlast koja ima volje nikompetenciju da obavlja dužnost koju prema propisanim aktima ima kao obavezu idužnost…. Raja su opet položila ispit, sad samo molim da se naučene lekcijeprestanu zaboravljati… i banalizirati.

Od nas očekujem da ljudi koji su u stanju humanitarne potrebe ne budu dehumanizirani i da ne moraju po cijeli dan čekati na porciju hljeba i paštetu…. sjetimo se i mi smo nekad stajali u sličnom redu…. nek proces podjele pomoći bude human što je više moguće.
(Darjan Bilić)

Posted in General | Comments Off on Izgradnja i obnova…

Huligani ispred svih

Potpuno distancirani od stvarnosti i situacije u kojoj se našla naša zemlja, spektakl su pojačale poznate ličnosti, dizajnerske haljine i torbice. To naravno nije kompletna slika situacije, naime, desetine hiljada građana nije se štedjelo i još uvijek se ne štedi pružajući pomoć na svaki mogući način. Tihi heroji Bosne i Hercegovine za čija imena ne zna mnogo ljudi jer, eto, nisu se stigli slikati u kabanicama dok su spašavali ono što su mogli da spase.

Možda neki i od najvećih humanitaraca su oni mladi ljudi koji su vas nekoć budili preglasnom muzikom, navijači ovih i onih klubova. Konstantno imamo situaciju da nas vade oni koji su u Bosni i Hercegovini etiketirani kao huligani.

Ekipa Face TV-a zabilježila je zanimljiv detalj u povratku iz Maglaja. Kolona zaglavljena na putu između odrona i vode, snimila je prazan automobil u kojem se, prema tvrdnjama mještana, nalazio premijer.

S druge strane da u centar pozornosti ne dođu ispareni fondovi iz budžeta, a namijenjeni za ove svrhe, pobrinuli su se građani koji su u potpunosti podržali humanitarne akcije, koji se nisu štedjeli ni trenutka i zbog kojih mi se u ovakvim situacijama uvijek pomiješaju osjećaji. Zašto nismo uvijek ovakvi, svoji, jer ovo smo oni pravi mi, jebemu je l’ mora da nas pogodi katastrofa da bi pokazali ko smo?

I još nešto, ne šaljite nam novac! Taj novac teško da će u cjelosti doći do onih kojima je namijenjen. Šaljite nam hranu, pumpe za ispumpavanje, odjeću, higijenu, građevinski materijal, ali ne šaljite nam novac, zaboga! Novac uplaćujte u vašoj državi i šaljite nam sve, jer sve nam treba. Državi koja i na humanitarne telefone uzima PDV ne treba vjerovati.

Kako se stvari budu vraćale u normalu, očekuje se i povratak nacionalističkih parola i razlika u odnosu prema svim onim “premijerima” koji se posluže Copperfieldovim trikom nestajanja iz automobila kada su najpotrebniji i prema svim onim huliganima koje prosječan građanin, obrijane brade i bez metala na licu, zove u pomoć dok se davi. Pa bujrum, navalite.

Posted in General | Comments Off on Huligani ispred svih

Šta bi Bosna da u njoj nema huligana?

Dragi saborci …

Ponovno smo pokazali kako možemo živjeti ignorišući sistem i državu, te da jedino tako, zapravo, i možemo da preživimo. Zadnja dva dana čitav svijet bruji o poplavama u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj. Međutim, poplave ne traju zadnja dva dana. Nakon što smo uspjeli da spasimo hiljade života od sigurne smrti pred kojom je Evropska Unija zajedno sa vladom Bosne i Hercegovine zatvorila oči, počela je masovna mobilizacija oko donacija na državni račun (niste valjda ludi da šaljete njima pare) i otimanje donacija na razne načine. Da, dobro ste ukapirali — bosanska vlada nije učinila apsolutno ništa konkretno za spašavanje života (da ne govorimo o tome kako je svima, kao, veliki upitnik iznad glave gdje su sve pare za vanredne situacije koje uplaćujemo već 20 godina). Dakle, vlada je opet otvorila račun, a kako će se rastaliti kada vaše donacije stignu, to se još nisu dogovorili … Vlada ipak nešto radi – sabotira rad samoorganizovanih grupa i naših pomagača preko granatako što zadržava kamione i kamione donacija, jer isti nemaju “ispravne papire”, na granici sa Bosnom. Vlada se plaši da bi mogli da prebacimo “ilegalne stvari”, poput lijekova, odjeće, hrane, baterija, vode…

10336716_406742506132294_5858768323835013502_n

Ko je spašavao ljude? Po mojoj procjeni, većinom oni huligani iz Februara i oni koji se terete za terorizam (da,da – svojim očima sam ih vidio tamo – da,da – lopatao sam sa njima). Ko je pretukao profitere i oteo im sve (a to će nastaviti da rade i ne možete uraditi ništa uraditi povodom toga)? Opet ti huligani! Ko vam čisti kuće? I tako dalje … Sve znate i sami.

Ovo je samo apel ljudima da dobro razmisle da li su im potrebni vladari koji od ukupno 3 (slovima: tri) helikoptera koje ova tzv. država posjeduje, 1 koriste za predizbornu kampanju. Ili koji uvaljuju svoj propagandni materijal kao donacije / posmatraju vas kao hodajuće reklame. Ili koji se slikaju za novine pored vaših uništenih kuća. I da li vam je potrebna EU koja je odbila da nam posudi svoje helikoptere i uz to dala ispriku da njihovi piloti ne mogu letjeti po ovom vremenu. Uzimajući to u obzir, došao sam do saznanja da moja nana bolje upravlja helikopterima od takvih pilota. Međutim, nažalost, to nije tako … vidjet ćete kako njihovi piloti lete po zimi, kiši, oluji, iznad vaših glava ako se budete opirali euro-integracijama. Ili na kraju, trebaju li nam oni koji se hvale da u Doboju ima poginulih, kako bi utješili Vučića?

Pred nama je jako teško vrijeme. Ostaje nada da će nam ovo svima biti lekcija iz koje ćemo naučiti da smo zaista prepušteni sami sebi, i da ćemo postati pametniji, solidarniji i sve u svemu – bolji ljudi. Svima nam želim puno snage, upornosti i dobre sreće!

P.S. Da se zahvalimo drugarima iz: Otpor Vlastima, Velika Djeca, Red Army, Antifa Zagreb, CC Brigada, Slobodari i ostalim pojedincima koji ovih dana nesebično dijele sve sa nama i ljudima koji su preživjeli pakao! I drugarima iz Turske, Grčke, Belgije i Istočne Evrope koji skupljaju donacije. Najjači revolucionarni zagrljaji!

    SVI SMO ORGANIZOVANIJI OD DRŽAVE! Anarhija je red! Država je haos!

fdgfdg

Posted in General | Comments Off on Šta bi Bosna da u njoj nema huligana?

Šta se desilo sa protestima u Sarajevu?

Sarajevo, 9. maj 2014.

Čitam mnogo o nezadovoljstvu demonstranata odazivom ljudi na proteste iz samog Sarajeva, gdje su se protesti i odvili. Da, sramotna je činjenica da su Sarajlije u većem broju otišle na otvorenje Vijećnice, koja uopšte nije otvorena za građane ove zemlje i danas sam saznao da Vijećnica danas nije bila otvorena (dakle, sinoć je otvorena, pa opet zatvorena – što nas ne treba čuditi, budući da smo navikli da su naši političari alergični na kulturu, historiju i umjetnost, a tome nas je, valjda, naučio i Zemaljski muzej). Ponovno su se, naravno, koristile stare, izlizane fraze poput “Ako vam je dobro onda ništa”; “Sarajlije imaju posla” itd. Te stvari nisu tačne i smo dokazali 7. februara kada smo zapalili državne institucije. Mislim da je konačno potrebno da se maknemo sa mrtve tačke gdje pokušavamo patetikom i nabijanjem grižnje savjesti dovući ljude na proteste. Otkada se pojedine neformalne grupe i individualci koriste tim frazama, svaki dan je sve manje ljudi na ulici. Možda bi se, pak, trebali pozabaviti pitanjem: zašto je odaziv Sarajlija 9. maja znatno manji nego 7. februara ili za vrijeme JMBG protesta?

Svoje saborce i drugove morate prvo upozoriti na jedan jako bitan faktor na sarajevskoj “aktivističkoj sceni” (ili modnoj pisti), a to su nevladine organizacije. Sarajevo je puno ‘profesionalnih’ aktivista, buržujskih ‘revolucionara’, narandžastih agenata koji parazitiraju na muci naroda, uzimaju pare i donacije za projekte koji ne igraju bitnu ulogu u životu običnih ljudi, služe se narodom kako bi dobili ono što im je potrebno (prostor za rad, sredstva i donacije). Svakog samomislećeg individualca ili neformalnu grupu gledaju kao konkurenciju; svaku ideju pretvaraju u cvrkutanje ptica. Predstavljaju sebe kao lidere, jer su pohađali kurseve i seminare kako se postaje lider (da li narod pristaje da ih takvi ljudi vode, to vam mogu reći brojevi posjetitelja prvih Plenumskih sastanaka i sastanaka poslije 15-20 dana).

Kako su oni uticali na to da odaziv bude mali? Ne mislim da su isključivo uticali na odaziv na ove proteste, već generalno, na sve proteste poslije 7. februara (i koji dan kasnije). O tome se ranije pisalo na Slobodarima (članak: Kako je propao ustanak naroda Bosne i Hercegovine), ali bi valjalo to ponoviti.

Razvodnjavanje protesta traje od 8. februara kada su se na ulici pojavili neki čudni likovi (kojih se ja ne sjećam ni sa 6. februara kada smo se htjeli tući sa murijom i kada nas je bilo svega 50ak spremnih, a ostali dali petama vjetra) koji su demonstrante ‘huškali’ da predaju muriji svakoga ko baci kamen, koktel ili prosto ima masku na licu. Svo to dijeljenje demonstranata na “huligane, narkomane, divljake” i “dostojanstvene, mirne, građanske, demokratske” je dovelo do ove situacije. Za plenumaše su odjednom svi postali „agenti provokatori“ i „režimski igrači“; da, bukvalno svi koji su se usudili da kritikuju taktike istih. I (ne)odaziv na jučerašnjim protestima je rezultat svih onih imbecilnih fraza “Mi građani; Mi dostojanstveni; Mi mirni; Mi ćemo performansom; Mi ćemo Dubiozom Kolektiv”.

I svi oni koji su DOSTOJANSTVENO zapalili zgradu Opštine i Predsjedništva, koji su zapravo i jedini pravi revolucionari u ovoj priči i ljudi koji imaju petlje i znaju da pokažu zube vladajućoj eliti, su odustali od ovih protesta i svega što kontrolira ekipa sa Plenuma (građanskog!).

Zašto je narod dozvolio da ih liberali razdvoje?
To moramo gledati u kontekstu protestnog pokreta u Bosni (a kojim iste one face sa plenuma dominiraju). Narod u Bosni i Hercegovini nije navikao ni na kakvo organiziranje, stvaranje manjih progresivnih grupa, preuzimanje inicijative itd. Ljudi jednostavno nisu upoznati sa takvim stvarima i pred nama je ogroman put koji moramo prevaliti kako bi uspjeli da stvorimo jedan zdravi, organizovani, horizontalni, antiautoritarni pokret u kojem će svaki pojedinac biti poštovan.

I valjda je jasno da mnogo truda i rada treba da se uloži u komunikaciji i sarađivanju sa ljudima koji su prošli kroz rat i zadnjih 20 godina držani pod čizmom prljavog bosansko-hercegovačkog režima.

Ja sam zabrinut i mislim da se moramo boriti i sebe zaštititi od crva koji koriste naše podatke i misle da će proći sa svojom liberalnom pro-kapitalističkom agendom unutar protesta i slobodnih medija. Imaju mainstream medije, ali neće dobiti “revoluciju” za svoje slijepe potrebe. Pokušavaju predstaviti sebe kao antikapitaliste, ustvari su agenti, “narančasti” agenti i ima ih puno. Šteta je da im ljudi vjeruju i da sarađuju sa njima. Oni koriste situacije i ljude.

“Sistem koji donosi nebrojena društvena i prirodna uništenja počiva na ljudskom uvažavanju i hijerahiji. Ne imitirajte sistem-borite se protiv njega! “

Road Alert

“U realnosti nenasilje, pacifizam, i tolerancija su iznimno korisni vladarima.Demokratski konflikt čini eksploatisane pasivnima s vjerom u njihove lidere do krajnje poslušnosti. Ali revolucionari odbijaju razvodniti svoje ideje i akcije čovekoljubivim cvrkutanjem reformista-ica. “

Pierleone Porcu

Posted in Analize | Comments Off on Šta se desilo sa protestima u Sarajevu?

Zašto ne idemo u ratove za buržujske interese?

Ne postoji jaca scena iz svih ovih nesretnih ratova od ove koja je i tragicna i komicna.

Krajem juna 1991. godine, negdje na liniji vatre na Krakovskem Gozdu u Sloveniji, zabiti čije ime nešto znači još samo slovenačkim veteranima rata za nezavisnost, novinar Jutela Ivica Puljić intervjuiše vojnika JNA. Vojnik dječijeg lica leži usred šume. “Kakvo je stanje?“, pita reporter. “Jebeno, eto kakvo“, odgovara vojnik. Dok priča, nervozno čupka lišće sa okolnih grana i baca ga svuda oko sebe. Na pitanje da li zna protiv koga se bore, kaže: “Otkud znam, samo znam da pucaju na nas i ništa više. Pucaju ovi teritorijalci, jebi ga, ko će drugi.” “Znate li zbog čega se vodi ovaj rat, ova bitka?” “Ma otkud znam. Kol’ko ja kužim to, oni kao hoće da se otcjepljuju a mi im kao ne damo. U stvari, mi samo hoćemo da se vratimo u kasarnu i ništa više”, odgovorio je Bahrudin Kaletović, devetnaestogodišnjak iz Tuzle, i ušao u kolektivno sjećanje svih pripadnika južnoslovenskih naroda koji su te večeri gledali Yutelov prilog sa slovenačkog ratišta.

Olakšavajući smijeh je širom bivše Jugoslavije propratio ove riječi, vjerovatno iz potrebe da se usred ludila u koji je zemlja tonula nađe nešto normalno, ali malo ko nije bio svjestan da je to smijeh na stratištu koji je zastajao u grlu. U nastavku razgovora na pitanje šta i kako dalje, da li će se vojska boriti, Bahrudin očajno i bijesno kaže: “Šta ima da mislim, samo živ da ostanem… Znaš, care, bio si u vojsci, znaš kako je. Šta ti kaže, radiš. A nijedan oficir nije poginuo, sve moji jarani poginuli…” Bahrudin priča da su tog jutra poginula dvojica njegovih drugova. “A i onaj treći što je bio ranjen umro… Pa umro… Pa da.”

U tom “pa umro” bili su sabrani sav očaj i strah mladića suočenih sa smrću koja je kosila oko njih, koju su do tada viđali samo u ratnim filmovima. “Svi molimo boga da se ovo završi jednom, da se živi vratimo svojim kućama. Ja ne znam šta u mene stara sad… Samo staroj da kažem da sam živ i zdrav… Ako bog da da ću se vratiti, ništa više, eto… Samo to”, priča Bahrudin u mikrofon. On je inače u to vrijeme bio “iskusan” vojnik koji je preturio preko glave veći dio vojnog roka, desetar kome su na brigu bila povjerena i tri mlada vojnika koja su u vojsku tek došla.

Posted in General | Comments Off on Zašto ne idemo u ratove za buržujske interese?

Sarajevo: Napad na SBERBANK (BHS / ENG / RUS / UA)

three

(dobijamo i prenosimo)

U ranim jutarnji časovima 27. aprila, napali smo SBERBANK u Sarajevu u znak solidarnosti sa borbom socijalnih revolucionara u Ukrajini.

Ova akcija je posvećena palom borcu Sergeju Kemskom i kidnapovanim drugarima Dimitriju Rezanoviću i Alekseju Sutugi.

Naša akcija je jasna — napad smo izvršili kao odgovor na finansiranje ruskih fašističkih okupatora na istoku Ukrajine koji se pokušavaju skriti iza antifašizma, dok u isto vrijeme promovišu carsku histeriju.

SMRT SVIM PRO-VLADINIM AKTIVISTIMA!
POBUNJENIČKI ZAGRLJAJ SVIM SOCIJALNIM REVOLUCIONARIMA! Continue reading

Posted in Direct action | Comments Off on Sarajevo: Napad na SBERBANK (BHS / ENG / RUS / UA)

Da li si anarhista? Odgovor bi te mogao iznenaditi …

bIUb2CWhY24

Postoje šanse da ste već čuli nešto o tome ko su anarhisti i u šta oni vjeruju. Postoje i velike šanse da ste čuli gluposti o njima. Mnogi ljudi misle da su anarhisti zagovornici nasilja, haosa i razaranja, da su protiv svakog oblika reda i organizacije, ili da su ludi nihilisti koji samo žele sve dići u zrak. U stvarnosti, to je daleko od istine. Anarhisti su jednostavno ljudi koji vjeruju da su ljudska bića sposobna ponašati se razumno, bez potrebe da za to budu prisiljeni. To je zapravo vrlo jednostavan pojam. Ali i jedan koje bogataši i moćnici oduvijek smatraju jako opasnim.

Najjednostavnije, anarhistička uvjerenja se mogu podijeliti na dvije osnovne pretpostavke. Prva je da su ljudska bića, pod normalnim okolnostima, razumna i pristojna i da mogu organizovati sebe i svoju zajednicu, bez da im se govori kako da to rade. Druga je da je vlast korumpirana. Najviše od svega, anarhistam je pitanje hrabrosti poduzimanja jednostavnih principa zajedničke pristojnosti da svi živimo, i vodimo se, na osnovu svojih logičkih zaključaka. Najvažnije je to da su ljudi uglavnom anarhisti – ali to i ne shvataju. Počet ćemo sa nekoliko primjera iz svakodnevnog života.

Ako postoji linija ljudi koja ulazi u prenatrpani autobus, da li čekate svoj red iako tu nema policije?

Ako je odgovor “da”, onda se ponašate kao anarhista. Najosnovniji princip anarhističke samoorganizacije: prepostavka da se ljudskim bićima ne treba prijetiti kaznenim progonom kako bi bili u mogućnosti doći do razumijevanja jedni drugih ili postupanja prema drugima sa dostojanstvom i poštenjem.

Svi vjerujemo da smo u stanju da se ponašamo razumno. Oni koji vjeruju da su zakon i policija potrebni,
jednostavno ne vjeruju da su to u stanju drugi ljudi. Anarhisti tvrde da su sva anti-društvena ponašanja koja nas uvjeravaju da su nam potrebne vojske, policija, zatvori i vlada kako bi kontrolisali naše živote, zapravo uzrokovani sistemom nejednakosti i nepravde, vojske, policije, zatvora i vlade. Ako se ljudi tretiraju kao bića čije mišljenje nije bitno, oni će postati agresivni i cinični, čak i nasilni – što je još lakše za one na vlasti da ‘dokažu’ da njihovo mišljenje nije važno. Kada shvate da je njihovo mišljenje bitno, jednako kao i tuđe, imaju tendenciju da postanu izuzetno razumni. Da skratimo: anarhsiti vjeruju da je najveći dio sama vlast, i zbog učinaka vlasti, ljudi postaju glupi i neodgovorni.

Da li ste član nekog kluba i sportskog tima ili bilo koje druge dobrovoljne organizacije u kojoj odluke nisu nametnute od jednog lidera, već donešene na temelju opšte saglasnosti?

Ako je odgovor ‘da’, onda pripadate organizaciji koja djeluje na temelju anarhističkih principa. Drugi osnovni anarhistički princip je dobrovoljno udruživanje. To je jednostavno stvar primjenjivanja demokratskih principa u običnom životu. Jedina je razlika u tome što anarhisti vjeruju da se čitavo društvo može organizovati u tom smislu, na temelju slobodnog pristanka svih članova. Možda ne vjerujete u to. Ali, svaki put kada nešto postignete dogovorom, a ne prijetnjama, vi ste anarhista – čak i ako to ne shvatate.

Anarhizam je samo način na koji se ljudi ponašaju kada su slobodni da biraju, i kada se odnose sa ljudima koji su jednako slobodni, i svjesni odgovornosti prema drugima. To vodi u drugu ključnu stvar: iako su ljudi razumni i obazrivi kada se susreću sa jednakima, ljudska priroda je takva da joj ne možete vjerovati ako joj date bilo kakvu moć nad drugima.

Da li vjerujete da su većina političara sebične, egoistične svinje koje stvarno ne brinu o interesu naroda? Mislite li da živimo u ekonomskim sistemu koji je glup i nepravedan?

Ako je odgovor ‘da’, onda imae anarhističku kritiku današnjeg društva – barem u najširim linijama. Anarhisti vjeruju da moć kvari i oni koji provode čitav život u osvajanju moći su posljednji ljudi koji bi moć trebali da imaju. Anarhisti vjeruju da naš trenutni ekonomski sistem više nagrađuje sebične i bezobzirne, nego pristojne i brižne ljude. Većina ljudi takomisli. Jedina razlika je u tome što većina ljudi misli da ne može uraditi ništa povodom tog pitanja — a to je ono na čemu vlast insistira — da šta god pokušate promijeniti, završit će se još gore. Ali da li je to istina? I postoji li razlog da vjerujemo u to? Hiljadama godina su ljudi živjeli bez vlasti. U mnogim dijelovima svijeta ljudi žive van kontrole vlasti danas. I i dalje se nisu poubijali međusobno. Naravno, u složenom, urbanom društvu se svi problemi mogu riješiti puno lakše. Zapravo, nismo ni počeli razmišljati o tome kako bi naši životi izgledali ako bi tehnologiju podredili ljudskim potrebama, a ne obrnuto. Koliko radnih sati bi nam stvarno bilo potrebno kako bi se održalo funkcionalno društvo — ako bi smo se riješili svih destruktivnih i beskorisnih zanimanja poput telemarketinga, advokata, zatvorskih čuvara, finansijskih analitičara, stručnjaka za odnose sa javnošću, birokrata, političara i naše najbolje znanstvene umove umjesto na svemirsko oružje i burzovne sisteme usmjerili na daleko opasnije zadatke poput rudarstva ili čišćenja kupaonice? Pet sati? Četiri? Tri? Dva? Niko ne zna, jer niko nije ni istražio takvu vrstu pitanja. Anarhisti misle da su to upravo pitanja koja bi se trebala postavljati.

Da li stvarno vjeruješ u stvari koje govoriš djeci (ili koje su tvoji roditelji rekli tebi)?

“Nije bitno ko je počeo”; “Sredi svoj nered”; “Ne čini drugima ono što ne želiš da oni čine tebi”; “Ne budi bezobrazan prema drugima samo zato što su drugačiji”; Možda bi trebali da se odlučimo da li lažemo našu djecu kada pričamo o dobru ili zlu, i da li smo spremni da ozbiljno shvatimo naše zabrane.

Jer, ako sve ove moralne principe strpate u logični zaključak, dobijate – anarhizam.

Uvijek govorimo djeci da moraju naučiti da dijele, da budu obzirni jedni prema drugima, da pomažu jedni drugima; onda odemo van u stvarni svijet u kojem smo prirodno sebični. Ali anarhisti naglašavaju: u stvarnosti, ono što govorimo djeci je ispravno. Gotovo svaki veliki doprinos ljudskoj istoriji, otkriće i ostvaranje koje je poboljšalo naše živote, zasnovano je na suradnji i međusobnoj pomoći; Zato anarhisti pozivaju na društvo zasnovano ne samo na slobodnom udruživanju, već i uzajamnoj pomoći. Činjenica je da većina djece odrasta vjerujući u anarhistički moral, a zatim se postepeno seli u svijet odraslih, gdje stvari ne rade na takav način. Zato postaju buntovni ili otuđeni, čak i suicidalni kao tinejdžeri, i na kraju, sami i namćorasti odrasli. Šta ako bi stvarno mogli početi graditi svijet koji je zasnovan na principima pravde? Zar to ne bi bio najveći dar koji možete dati nekom djetetu?

Da li vjerujete da su ljudska bića u osnovi korumpirana i zla, ili da su određene vrste (žene, ne-bijelci, obični ljudi koji nisu bogati ili visoko obrazovani) inferiorni, predodređeni da njima vladaju bolji?

Ako je odgovor ‘da’, onda, ipak, izgleda da niste anarhista nakon svega. Ali, ako je odgovor ‘ne’, onda su šanse da vjerujete u anarhističke principe 90% i najvjerovatnije, živite svoj život u velikoj mjeri u skladu sa njima. Svaki put kada tretirate drugog čovjeka sa poštovanjem i uvažavate njegovo mišljenje, vi ste anarhista. Svaki put kada napravite kompromis sa nekim, slušate šta drugi imaju da kažu i ne dozvoljavate da drugi odlučuju u ime drugih – vi ste anarhista. Svaki put kada imate priliku da prisilite nekoga da učini nešto, ali se odlučite da se oslonite na njegov osjećaj razuma i pravde, vi ste anarhista. Isto tako kada nešto podijelite sa prijateljem, ili odlučite ko će oprati suđe, ili bilo šta što ima za cilj pravednost, vi ste anarhista.

Sada možete reći da je to sve dobro i može da se primjeni na male grupe, ali ne na grad ili zemlju. Ali, samo zato što je nešto komplikovano, ne znači da ne postoji način da se uradi demokratski. U stvari, anarhisti imaju razne ideje i vizije kako se složeno društvo može organizovati. Nijedan anarhista ne tvrdi da ima savršeni plan — i nijedan ne želi da nametne montažni model društvu, u svakom slučaju. Ipak, sigurni smo da, ljudska genijalnost kakva jeste, takve probleme može riješiti dok se drži osnovnih principa anarhizma — koja su, na kraju krajeva, jednostavni principi temeljne ljudske pristojnosti.

(David Graeber)

Posted in Čitaona | Comments Off on Da li si anarhista? Odgovor bi te mogao iznenaditi …

“Ja volim SSSR”

10174889_692282120828147_8812430566710406136_n

Imajte na umu: apsolutna većina ljudi koja podržava invaziju na Ukrajinu, okupaciju, su simpatizeri Sovjetskog Saveza. Pri tome je to karakteristično za sve njih – od jednostavnih učesnika različitih crveno-smeđih sekti do intelektualaca. Naravno, postoje izuzeci od opšteg pravila, ali su na strani okupatora u većini marksisti-lenjinisti. A to je jasan pokazatelj činjenice da je “Ja-volim-SSSR” imperijalistička šema, jezgro imperijskog razmišljanja, ekspanzionističke, imperijske civilizacije.

Marksisti-lenjinisti se raduju što su slatke akcije ruskih pecijalnih snaga dogurale do Kramatorska i Slavjanskog, ili, obrnuto, negiraju javno (najverovarnije, savršeno shvativši kako stvari stoje u praksi, i ne mogu vidjeti relevantne uloge) ni po čemu se ne razlikujući od modernog biznismena, sanjaju obnavljanje SSSR-a u Staljinovim granicama. Tu je razlika u akcentu, ali ne i u srcu materije. Možete raspravljati u nedogled o tome kako su socijalni u raznim fazama razvoja bile stare imperije, i koliko je nasljeđuje (ili nenasljeđuje) novo carstvo; ali jedinstvo vjernika u pobjedu ruskog oružja je upečatljivo. I onda se dolazi do toga da: bez obzira na to ko je postavio pitanje, ona je u svakom slučaju simbol pobjede ruskog oružja.

I šta je još zanimljivo. Pored svih neobičnosti i problema modernog anarhizma, vrlo mali dio anarhista je podržao okupaciju – samo neki pojedinci imperijalisti. Ogromna većina anarhista u Rusiji i Ukrajini je protiv, pri čemu su mnogi podržavali i kijevski Majdan (uz određene rezerve, ponekad fer i razumne, ponekad nategnute).

– Mihajl Šraibman

Posted in Analize | Comments Off on “Ja volim SSSR”

Prepiska govora pobunjenika pred novom vladom TK

13067184

Vidim ovdje niko nije pričao o ljudskim pravima, o pravima nas svih. Niko nije vodio politiku o onom narodu koji je izašao na ulice. Moram vam reći da je ovo kratak period do izbora, čestitam vam na hrabrosti da se izaberete sami. Čestitam vam na hrabrosti da promijenite dres, koji ste davno zajedno obukli. Obukli ste zajedno dres dok smo mi branili Bosnu. Vi ste poslije tog mirovnog sporazuma radili na tome da nas razjedinite, da naš povratnik bude gladan od ’96. do danas. Vi govorite da ste sve zakone (koje ste iznijeli) poštovali — moram vam reći da mi na ulici govorimo da ste vi kriminalci.

Volio bih da me neko demantuje, ako ste spremni da pustite antikorupcijski tim sastavljen od stanovnika (i vas i evropske komisije), da mi provjerimo kako vi trošite naše pare, kako obrazujete našu djecu. Moj legitimitet je dovoljan što sam došao ovdje. Ja sa ovim ljudima nikad ne bih sjedio. Ja u ovoj vlasti ne bih bio ništa nikad — ja to nikad nisam ni htio. Sramota me je da vi ovdje sjedite i gledate te ljude. Sramota me je njihove lijepe priče. Sad počinje priča naroda. Priča naroda koji (moram vam reći) će izaći na ulice. Svi ćemo na ulice, ali ne na ulice — mi ćemo ići na skupštine, u parlamente, opštine. Vi ćete na ulicu! Molio bih vas da prekinete agoniju, da ne lažete narod da ste vi ovdje došli zbog njih. Molio bih vas da jednom ekonomski počnemo pričati, pošto sam ja ekonomista. Ali ne ekonomista sa titulom doktora, nego ekonomista koji zna da kada se budžet rebalansira — da on ustvari i ne postoji više. Vlada koja radi rebalans je vlada koja je pala. To vi morate objasniti narodu. Dakle, rebalans budžeta nećemo dopustiti.

Prvi način demonstracija je bio izlazak na ulice. Počeli ste nas udarati. Mi smo vam pokazali koliko mi ne volimo udaranje. Naše udaranje je naša riječ. Mi tražimo pravdu. Davat ćemo dokaze, svaki dan, o svima vama koji ste potrošili novac od mog djeteta, da nema igralište više, da imamo toliko narkomana djece. Ulica je pametna. Ulica je ozdravila od vas.

Znači – očekujte da će vaša imovina biti provjerena. Očekujte pitanja gdje su pare za obnovu fabrika. Mislim da je štednja, koja je debela 9 milijardi (KM) u Bosni i Hercegovini — VAŠA! A koga god na ulici sam pitao ‘Imaš li štednju?’, kaže: ‘Imam dugove, bolestan sam, treba mi za lijekova.’ Čija je štednja u bankama BiH? 9 milijardi! O čemu vi ovdje pričate? O nekih 60 miliona? Ja još nisam čuo ekonomistu nijednog da je donio program kako ćemo sutra krenuti. Mi na ulice knismo izašli da bi vas zamijenili — mi nismo mijenjali jednog premijera. Mi vlast ne želimo više! To je jednostavno. Do izbora, možda ćete još šta uspjeti. Ali ja vam garantujem da narod čeka dan kada će vas uhvatiti za taj vaš kajš. Za kravatu. Za odijelo.

Drago mi je da postoji neko ko se pobrinuo da izaberemo nove ministre. Ovo nisu novi ljudi, ovo su stari ljudi (kriminalci). Ako novinari ne žele da provjere ko su oni, molim narod da ode na Google i ukuca njihova imena i prezimena: Hop krivična! Hop ovo! Hop ono! Ministar (smijeh)! Moram vam reći da narod Bosne i Hercegovine više nije budala da vam vjeruje. Ono što smo pokušali da uradimo sa vama u ovom periodu je bio razgovor — i uspjeli smo: bijeli hljeb, vaše plate, sve ćemo mi vama ukidati.

Narod zna da dres – crveni ili zeleni – uopšte nije bitan. Narod zna da udruženja građana (nevladine organizacije) koje vi spominjete, rade za novac. Mi hoćemo da se vi malo preispitate, da pogledate naše zahtjeve (koji su ozbiljni). I da dobro razmislite da li ćete dignuti ruku za ove ministre. Nadam se da će mediji početi raditi svoj posao. Da će ići među narod – pitati radnike koji ne rade, pitati zaposlene, pitati doktore. U našim anketama, niko nije zadovoljan sa vama na vlasti. I hvala bogu što ima ljudi koji vas neće trpiti. I prošlo je vrijeme udobnosti. Vidjeli smo da ste rekli da niste stranački ljudi. Znači – lažete narod. Lažete, ali je laž kratka. Ima neko ko se ne boji govoriti istinu.

Mi ako budemo više izlaziti na ulice — ići ćemo napadati vas. Krivi ste. Nikog još niste zaposlili, osim što ste (u ovom cirkusu koji ste napravili) gurnuli nekog svog. I u demonstracije ste ubacili svoje ljude – i udruženja i sve. SIPA radi, Tužilaštvo radi, OSE rade. Što mene nema tamo? Što vi mene ismijavate – hvala vam! Hvala vam puno. Evo me! Stojim slobodan. I biću slobodan dok ne dokažem ono što sam počeo dokazivati. Moje dokazivanje, i dokazivanje mojih kolega, će vam presuditi (…) Vi se nemojte o nama brinuti. Mi ćemo se brinuti o vama. Ova borba neće stati. Ovdje vam neki vidim zahvaljuju. Dajte nam neku kremu za rane. Onu djecu krvavu sa ulice barem pozdravite. Mi nećemo biti ko oni u Mostaru – ko napadne narod, narod će da mu uzvrati. Narod je spreman.

Rat se davno završio. Više nije bitno ko je borac (Armije Republike), bitno je ko je ulični borac. Ko se ne boji. Ko je pošten.

Nijedna nauka ne može napredovati uz kriminal i korupciju. Stoga pozivam te vaše eksperte sa lijeve strane za okrugli stol. Ja jedan protiv njih svih. I to nije šala. Ja njih pozivam već dugo vremena da stanu sa jednom budalom (sa mnom). Sada ćete vidjeti kako ulica to radi. Sada ćemo raditi protiv vas (za 0,00 KM) do kraja života (…)

Neće više nikad Meša Selimović otići (iz Tuzle), ja vam to garantujem. Meša Selimović se vratio da ispravi grešku, da brat brata ne ubije, da brat brata ne izda (…)

Mi smo vam rekli odmah prvog dana: “Vi ste zapalili kanton, vi ste zapalili opštinu, vi ste oni koji siluju moju majku (Bosnu i Hercegovinu) 24 godine.” Silovana žena treba pomoć. Hvala bogu što mi nećemo od vas tražiti pomoć.

Posted in Čitaona | Comments Off on Prepiska govora pobunjenika pred novom vladom TK

Ko su teroristi?

_72858364_c7db3096-ceb5-4acc-a939-3359a1363f24

Životni uvjeti, svaki dan sve više nepodnošljivi, koji su nam nametnuti, se baziraju na strah. Strah od gubitka posla i ne spajanja kraja sa krajem svaki mjesec. Strah od policije, strah od zatvora. Budući da od svog osnutka, palicom i njenim prihvatanjem jamči društvene odnose.

U ovom naopakom svijetu, terorizam ne prisiljava milijarde ljudskih bića da preživljavaju pod neprihvatljivim uvjetima; i ne truje Zemlju. Ne nastavlja naučna i tehnološka istraživanja koja svakodnevno dodatno podređuju naše živote, prodiru u naša tijela i mijenjaju našu prirodu na nepopravljiv način. Ne zatvara i ne deportira ljudska bića zbog malog komada papira. Ne masakrira i ne ubija na poslu zbog beskonačnog obogaćivanja šefova. Sve se to zove ekonomija, civilizacija, demokratija, progres, javni red.

Politika je u stvarnosti umjetnost prikrivanja činjenica mijenjanjem riječi. Njihov globalni “rat protiv terora” je samo propagandno oružje legitimisanja svih vanjskih vojnih agresija i svih unutrašnjih represija. U efektu ogledala, država želi sve nas natjerati da budemo odraz onoga što izlazi iz njenih prljavih autoritarnih usta.
Prijateljsto, afiniteti i dijeljenje iste ideje o slobodi postaje “udruživanje zločinaca radi terorističkih radnji”. Veze uvezane u borbama postaju “anarho-autonomne tendencije”. Dimna bomba postaje bomba.

Ipak, organizovati se – ne znači osnovati Organizaciju, kao što štrajkovanje ne podrazumijeva uzmanje taoca. Napadi na banke, zatvore, urede za zapošljavanje, izborne urede, zatočeničke centre, ili čin sabotaže voza ili mašine u fabrici – nije terorizam!

Posted in Literatura | Comments Off on Ko su teroristi?

Kako se pripremiti za revoluciju

8OR8W_yPsNg

Dižite svijest

1. Dižite svijest o potrebi izgradnje organizacije i podizanja nivoa borbe
2. Istražujte prije nego formirate mišljenja.
3. Pročitajte temeljna i istorijska djela o revoluciji od strane one koji su u njoj učestvovali i vodili je.
4. Analizirajte trentno stanje sistema
5. Saznajte više o otporu, ustancima i revolucijama koje se dešavaju u svijetu danas
6. Čitajte materijale koje današnje aktivne grupe izdaju
7. Kontinuirano se razvijajte, razrađujte i poboljšavajte načela, teoriju i strategiju pokreta
8. Artikulirajte revolucionarne ideje, dajte im prisutnost u javnosti
9. Slušajte i govorite u duhu uzajamnog razumijevanja
10. Sudjelujte u raspravama, razvijajte svoje ideje i usavršavajte vještine
11. Razmislite kako da razne talente, pozicije, energiju i resurse što učinkovitije izložite sistemu zla.
12. Analizirajte i objasnite mnoge načine na koje sistem dominira i eksploatira
13. Stanite uz dominantne, potlačene, napadnute, kolonizirane, ugrožene.
14. Vježbajte strpljivost kao pobjed nad nerado potencijalnim saveznicima
15. Ismijavajte i diskreditujte neprijatelja
16. Napravite revolucionarnu kulturu – napravite video, umjetnost, pričajte, pišite blogove, knjige, komentare, letke, priče, rime i članke o neprijateljevom kriminalu i narodnom otporu
17. Razmjenjujte ideje na lokalnom, nacionalno i globalnom nivou
18. Potičite druge da sudjeluju u revolucionarnom procesu

Organizujte se
19. Organizujte se da bi mogli dizati svijest šire i graditi borbu
20. Počnite sa ljudima koje poznajete
21. Ako vas vaši prijatelji obeshrabre, nađite nove
22. Nađite lokalne ljude koji izražavaju slične ideje i povežite se sa njima
23. Pronađite grupu sa kojom se u osnovi slažete i radite s njima
24. Ako takva grupa ne postoji, napravite je
25. Napišite letak sa kontaktom. Dijelite ih kako bi pronašli potencijalne saborce
26. Kada upoznajete ljude, predstavite svoje principe. Ako se složite u osnovnim stvarima, radite zajedno.
27. Izgradite snažne veze na lokalnom i nacionalnom, i solidarnost na globalnom nivou.
28. Definišite drugove u skladu sa ciljevima i načinom rada
29. Ne dopustite da sekundarne razlike unište saradnju. Podnesite razlike ne-antagonistički.
30. Ne tolerišite tlačiteljsku dinamiku unutar pokreta.
31. Suzdržite se od pričanja ičega naglas, preko telefona ili interneta, jer ne bi bilo lijepo da se reproduciraš na sudu.
32. Držite droge dalje od političkog života
33. Istražite i vježbajte dobru sigurnosnu kulturu
34. Prioritet treba biti dobrobit organizacije, a ne lična korist

Borba
35. Koristite borbu da širite revolucionarnu svijest i izgradite organizaciju
36. Kolektivno odredite šta želite, proglasite svoje zahtjeve
37. Djelujte onoliko koliko možete u okviru vaših kapaciteta
38. Kontinuirano širite i učvršćujte sposobnosti i snagu
39. Odredite svoja prava i odgovornosti
40. Branite, podržavajte i ohrabrujte naše saveznike
41. Za ilegalne akcije, budite sigurni da možete svojim drugovima povjeriti svoj život ili život bilo koga drugog koji je povezan s vama
42. Ne očekujte da neprijatelj djeluje protiv svoje prirode. On nema mislosti i ne može se urazumiti.
43. Svaki napad od strane neprijatelja učinite prilikog da se izjasnite, organizujete i postanete jači.
44. Budite spremni da naporno radite. Budite pametni. Budite hrabri.
Zapamtite da smo u ovom svi zajedno.

– Stephanie McMillan

Posted in General | Comments Off on Kako se pripremiti za revoluciju

Politička apatija kao simptom

427511_10150652520248221_307843550_n

Politička apatija je fenomen koji zaokupljao (i još uvijek zaokuplja) mnoge intelektualce i sociologe. To je patološki sindrom društva koje gubi svoju kreativnost i postavlje temelje svog raspdanja. Ako bismo pokušali dati definiciju političke apatije, rekli bismo da je to stanje u kojem ljudska bića prestaju funkcionisati kao aktivne političke životinje, prestaju da misle da sami mogu preuzeti odgovornost za donoštenje odluka koje određuju njihove živote, i prestaju biti pobornici drugačijih društvenih institucija, ignorišući bilo kakav osjećaj autonomije. Umjesto toga, oni usvajaju pasivni stav obilježen masovnim ponašanjima, saglasnosti, introvertiranosti i pretjeranog individualizma, ili kako Kornelijus Kastoriadis kaže “oni preferiraju privatizaciju na slobodi”.

Fenomen političke apatije se ne može objasniti isključivo prema ekonomskim i političkim uvjetima, ali uglavnom ima psihološki temelj. Kao što se to vidi iz samog korijena riječi, “apatija” potiče od dodavanja a- imenici πάθος – patetika (strast). Riječ patos, od glagola πάσχω – patiti, stiče negativno značenje u filozofiji, što ukazuje na emotivnu povezanost sa nekim predmetom, i to dovodi do mentalne slabosti i ovisnosti. Pozitivistička filozofija i religijska metafizika smatra strasti defektima koje moramo eliminisati kako bi bili zaduženi sebi. Naprotiv, u poeziji, književnosti i umjetnosti, strast je povezana sa bezgranični entuzijaznom, upornosti za postizanjem cijeva, duševna dispozicija koja vodi u grijeh.

Paschein [patnja] ima tragičnu supstancu i izaziva strahopoštovanje publike i poštovanje heroja koji žrtvuje ili je žrtvovan kako bi se postigao cilj. To nije sebičan cilj, jer ima društvenu i svjetovnu dimenziju. Dakle, novi oblici se javljaju iz dijalektike strasti, uništavajući staro – stvara nove vrijednosti i daje novi smisao svijetu.

Gdje strast pozitivno ističe svoju kreativnost je područje politike, politike kao stvaranja ne-vlastitog interesa, upravljanje resursima i ekonomijom. Strast u politici kada izražava destruktivnost povezana je sa svrgavanjem aktuelnog statusa. To otkazuje postojeću strukturu društva i izaziva moć dominacije, što je u skladu sa projektom slobode i postavljanja temelja za revolucionarnu svijest.

Termin αστυνόμους οργάς – astynomous orgas [pokretanje strasti] su izražavali drevni Atenjani, a označava oduševljeni zamah za pokretanje institucija zakona u gradu, ili jednostavno strastveno sudjelovanje građana u javnim poslovima. Ipak, kolektivna “politička strast” je izražena samo u par trenutaka u istoriji. Vidimo to u atenskim polisima u 5. stoljeću, u počecima francuske revolucije, radničkim ustancima 1848, Pariškoj komuni 1871, u velikom štrajku 1905. u Petersburgu, Rusiji, 1917. u anti-carskoj Rusiji (prije boljševičkog preuzimanja), u španjolskom građanskom ratu 1936, u aju 1968. i, naravno, njegove sjemenke postoje u mnogim autonomnim i anti-autoritarnim pokretima danas.

Pitanje koje se javlja je: Zašto strast za politički i društvenim životom ostaje iznimka, a ne pravilo? Zašto se ljudi konstantno povlače u privatno područje, dozvoljavajući da javnim stvarima upravljaju predstavnici, ‘stručnjaci’ i tehnokrati?

Šta tjera ljude da se ne bore za emancipaciju kada su ugroženi njihovi temeljni i vitalni interesi? Još gore: oni aplaudiraju i pristaju na autoritarna pravila koja im se nameću.

Šta je motiviramo Wilhema Reicha (1983, str. 53) da napiše:
“Ono što se mora objasniti nije činjenica da čovjek koji je gladan krade ili činjenica da čovjek koji je eksploatisan štrajkuje, već zašto većina gladnih ne krade i većina gladnih ne štrajkuje?” To nas dovodi do sljedećeg zaključka: Glavno pitanje nije dati svijest građanima o društvenoj odgovornosti – to se razumije.
Pitanje je šta koči realizaciju takve odgovornosti.

Šta navodi milione ljudi da smatraju ludačke vođe jedinim sposobnim riješiti njihove probleme i prevladati socio-ekonomsku krizu?

Nedostatak strasti prema politici je nesposobnost da kontroliramo svoje živote i nesvjesna želja da budemo zadovoljni po svaku cijenu, i to dominira u kapitalističkom autoritarnom društvu. Oni hrane pasivnost koja lako postaje privržena njihovim institucijama, izražena kroz pretjerani konzumerizam, religiju, poštovanje političkih stranaka, načinu života i komercijalnom sportu (nogomet, itd.). Nije nerazumno reći da se cijela ekonomija i njene institucije temelje na ovakvim negativnim strastima. Čitav proces proizvodnje sa njegovim uticajem otuđivanja je konzumiran direktno od zbog zadovoljenja pseudo-potreba. Čini se da ekonomska strast ubija slobodu. Nije teško shvatiti da strasti obrađivane u društvu stvaraju odgovarajuću strukturu, hijerarhiju, odnos takmičenja i ovlasti, zbog kojih su ljudi prisiljeni žrtvovati osjećaj za političko osnaživanje i autonomiju.

Prema tome, pitanje političke apatije ostaje otvoreno. Treba, ipak, brinuti sve one koji žele da se ozbiljno bave pitanjem kolektivne i individualne emancipacije, sa naglaskom na društvenu revoluciju koja bi trebala prestati da se gleda predodređena sjajem nade, već kao činjenica svakodnevnog života koji se javlja sa neizmjernom energijom, kreativnosti, maštom – i naravno, strasti za slobodom i životom!

Posted in General | Comments Off on Politička apatija kao simptom

7.2. video

dobijamo na e-mail

Posted in General | Comments Off on 7.2. video

Rođendan Sarajeva

Na današnji dan je Sarajevo završilo borbu protiv fašizma i na današnji dan ’92. je opet započelo borbu protiv fašizma. Da ne peremo sa ratnom tematikom, ajmo vidjeti kako se danas rješava problem fašizma na ulicama grada Sarajeva:

Posted in General | Comments Off on Rođendan Sarajeva

Sarajevski borci u Španjolskom ratu

null

Borba španskog naroda je postala borba i našeg naroda; praćena je s velikim interesom, angažovano, s aktivnom pomoći i neposrednim učešćem u ratu. Poslije španskog rata, organizovana je pomoć našim borcima u francuskim logorima i zatvorima i sprovedena je akcija za dozvolu njihovog povratka u zemlju (…)Veliki dio dobrovoljaca iz BiH nije došao direktno iz Jugoslavije, već iz inostranstva, gdje su živjeli i radili kao ekonomska emigracija ili su bili na privremenom radu. To su, uglavnom, naši radnici iz zapadne Bosne i Hercegovine, a bili su najbrojniji u Francuskoj i Belgiji. Tamo su mnogi bili organizovani u revolucionarnim sindikatima.

Veoma je teško ustanoviti koliko je dobrovoljaca iz BiH i posebno iz Sarajeva bilo u španskom ratu. Naši dobrovoljci u Španiji nisu registrovani prema pokrajinama kapitalističke Jugoslavije, a veoma često ni prema nacionalnosti. Oni su u Španiji bili najčešće registrovani kao Jugosloveni. U početku su naši dobrovoljci bili u jedinicama drugih nacionalnosti, a kasnije velika većina njih bila je koncentrisana u jugoslovenske jedinice, ili zajedno s pripadnicima drugih balkanskih naroda ili s Česima i Slovacima. Jedan mali dio ekonomskih emigranata ostao je u jedinicama zemlje iz koje su došli. Najviše naših boraca bilo je u 129. internacionalnoj brigadi, u bataljonu »Đuro Đaković«, zatim zajedno s Česima i Slovacima u bataljonima »Georgi Dimitrov« i »Tomaš Masarik«,
(Masaryk) i u bataljonu »Divizionario« pri 45. diviziji, te u artiljerijskim baterijama »Stjepan Radić«, »Petko Miletić«, »Karl Libkneht« (Liebknecht), »Vasil Kolarov« i »Roza Luksemburg« (Rosa Luxemburg). Zatim su bili u 14. partizanskom korpusu, u avijaciji, ratnoj floti i sanitetu. Znatan broj naših ljudi bio je u glavnom štabu u
službama internacionalnih brigada, a bili su i instruktori i savjetnici u španskim jedinicama. Borili su se na svim frontovima Španije od početka rata do posljednjih odbrambenih borbi kojima su štitili povlačenje iz Španije. Continue reading

Posted in Historija | Comments Off on Sarajevski borci u Španjolskom ratu

Izvan “pokreta” – Anarhija!

gtWptDp5lo4

Izvor: 325; Inter Arma
Prevod: Anarho-Čaršija
***

“Svijet je jedna zaražena crkva, pohlepna i ljigava, gdje svi imaju idole koje fetišizovano obožavaju i oltar na kojem se žrtvuju.” — Renzo Novatore

Anarhistički pokret bi, mislite, bio kolektivan projekat individualne realizacije i slobode, uzajamne pomoći i solidarnosti, iskrene komunikacije i individualne odgovornosti, od nasilnog napada na institucije, menadžere i strukture dominacije i otuđenosti, protiv mentalnog programiranja i nesvjesnog ponašanja, protiv reprodukcije autoritarnog društva u našim međusobnim odnosima i mislima i akcijama.

Koje veze zbrke sa kežual hijerarhijom, ideološkim reketima, jadnih uskih krugova, identiteta geta, wanna-be lidera, napoštenja i zabijanja noža u leđa, koje vidimo pred sobom ako pogledamo u samoidentificirani “anarhistički pokret”, ima sa tim? Vrlo malo, osim možda u riječima ili zakržljalom obliku. Jasno je da se pokret u cjelini više zanima u zaštiti ideološke tvrđave, zapošljavanja sljedbenika, čuvanja zagušljive udobnosti svoje scene, i iznad svega, praćenja svog bezopasnog hobija – nego za anarhiju.

Navigiranje i pokušavanje pronalaska referentne tačke u “pokretu” može biti disorijentisano. Mladi, ili novi, drugovi koji ulaze u “pokret” (odnosno, na scenu) često zgrabe jedan od brendova paketa-dogovora politike ili su prisiljeni da izaberu između lažnih izbora ponuđenih proizvoda posluženih od strane raznih ideoloških reketa. Kad je god sistem ideja strukturiran sa suverenom apstrakcijom u centru – dodjeljivanje uloga ili dužnosti za njegovo dobro – taj sistem je ideologija. Ideologija je sistem represivne svijesti u kojoj više nisi namjerni pojedinac, već komponenta, dio mašine.

U ovom svijetu baziranom na robi, slike pobune su samo još jedan proizvod, kako možemo komodificirati, apstraktno, i sistematizovati naše vlastite izraze misli i želja u otuđeni oblik, robu, izmjenjivu formu – ideologiju. Čak, u stvari, suptilnije je i opasnije kada nismo ni svjesni šta radimo. U raznim ideološkim organizacijama, na sceni, i u mnogim anarhističkim medijima, uski konsenzus pogleda na stvarnost se provodi oko specifičnih parametara.

Slobodna komunikacija koja prelazi granice unutrašnjeg diskursa je zatvorila verbalni napad i ismijavanje, fizičko isključenje, upozorenje državne represije ili neprihvatanje od strane društva, i jednostavno – dogmatsko odbijanje heretičkih misli. Kao i svaki stil života ili identiteta na demokratskom tržištvu društva, anarhizam ima svoj paket dogovora – zajedno sa stavovima, mišljenjima, stilovima, aktivnostima i proizvodima, sve pod rukom etiketa.
Trebao bih spomenuti da trenutno, kao neko ko osjeća afinitet sa drugim antisistemskim i pobunjeničkim tendencijama širom svijeta, sam svjestan da “ustanički anarhizam” ili kako god – se može pretvoriti u ideologiju i biti kupljen za, čak i lakši, hir ili stil. Svakako se nedavno ovo pokazalo istinitim u nekim krugovima. Ali, možda je to oporavljanje od uticaja Tiqqun intelektualaca i njihove Nadolazeće Insurekcije, knjige poput The Call, koja je – čini se – uticala na mnoge mlade radikale, ali koju su pisali marksisti i nigdje se ne potvrđuje individualna samoodgovornost, slobodna volja, želja i strast. Njihova pobuna može doći, moja je došla, to je individualni revolt.

Kolektivistička poruka Nadolazeće Insurekcije ima malo toga zajedničkog sa ustaničkom anarhijom: revolucionarna teorija teče od individualnog strastvenog ustanka, odgovarajući punini života za sebe, napadajući sve što kontrolira i tlači, pronalazi sličnosti i afinitete sa drugima iz kojih izvire stvarna komuna – prijatelj i saučesnik u gerilskom ratu protiv čitavog autoritarnog društva.

Bez suverenog sistema morala, teorije, principa ili društvene apstrakcije iznad pojedinca, nihilist-anarhist napada sve sisteme. Borba nije samo protiv dominacije kontrole društvene organizacije, već i protiv nasljeđivanja represivnog programiranja i snage svakodnevnog života, tako je naša borba stalna napetost, gdje je mnogo više nego očigledno da moramo uništiti i nadilaziti da bismo mogli završiti.

Za neke koji se suočavaju sa opresivnom stvarnosti, to je dovoljno da dođu sa alternativnom, “samo” i “razmnog” društvenog sistema (ili “utopije”) u glavi. Neki opet samo drže ovo kao ugodnu zemlju fantazija, dok drugi žele da se društvo stvarno promijeni i dolaze kupiti A i B recept (ili program) za društvenu transformaciju, reprogramiranje sistema. To je jednostavno oblik represivne (sistemske) svijesti.

Radnička demokratija, decentralizovana potrošnja, zelena tehnologija, multi-kulturalizam i slično – sve su eksperimenti dominanrnog poredka, i jačaju ga.

Teorizacija društvenih sistema – samo jača dominaciju. Ali ako počnete sa svojim životom i odbijate biti komponenta ičega, odbijate da zastupate druge ili da drugi zastupaju vas, grlite svoju nedokučivu jedinstvenost, znate da sve s čime se suočavaš su izbori, osta ste opasnost za autoritet i poredak, hodajući mikro-kosmos anarhije.

Ovo je onda poziv da se izbjegava kežual hijerarhija i klika službenog anarhističkog pokreta, izbjegavanje ideoloških sistema i političkog identiteta, uživanje zadovoljstva samostalnog razmišljanja, praćenja svojih želja, dostojanstva iskrenosti kroz nepoznatu istinu, negacija i strast, postavljanje apstrakcije iznad sebe. U ratu do kraja, samo su izbori bitni, a vi ste sami odgovorni za izbore koje pravite.

Ispitajte svoje osjećaje i misli, eliminišite sve moralne i ideološke sisteme, budite svjesni da je zdrav razum (ili društveni konsnezus racionalizma) najjača postojeća podrška, ne bojte se gdje će vas vaša unutrašnja i vanjska borba odvesti.

UNIŠTITE SVE IDOLE, ČAK I POSEBNE ‘REVOLUCIONARNE’ IDOLE!

Posted in Čitaona | Comments Off on Izvan “pokreta” – Anarhija!

S(A)RAJEVO: Ulice će pamtiti Nihada i Dimitrija

“No one should be able to walk down any street . . . without seeing the prisoners’ names written on the walls. And the songs that are written about them must be heard by all.”

http://slobodari.wordpress.com/2014/04/05/9653/

NIJE NAS BRIGA DA LI SU NAŠI DRUGOVI KRIVI ZA DJELA ZBOG KOJIH SU IZA REŠETAKA!
AKO NISU KRIVI — IMAJU NAŠU SOLIDARNOST!
AKO SU KRIVI — NAŠA SOLIDARNOST POSTAJE JOŠ VEĆA!

AKTIVNO SAUČESNIŠTVO SA NIHADOM I DIMITRIJEM!

Posted in Direct action, Solidarnost | Comments Off on S(A)RAJEVO: Ulice će pamtiti Nihada i Dimitrija

Bill Graham: ”Plesati, pjevati i jebati se po grmlju zna doista svatko. No, nadao sam se da će čovjek koji na koncertu čuje Gratefull Dead, M. Daviesa i slične ujutro ustati s namjerom da nešto učini… Dolazili bi na koncert i govorili da im treba besplatna glazba. Zapitao sam jednog momka: ”Što ti je otac, daj mi njegovu adresu!”, odgovorio je: ”Pekar, što će ti njegova adresa?” … ”Pa da uzmem besplatno kruh.”
Znali su oni da je nemoguće sve dobiti besplatno, no naivno su vjerovali da ako su oni stekli svijest o tome da treba stvoriti pravedno i novo društvo da su to stekli i svi drugi i da će sutra svi zajedno živjeti u novom svijetu, baš onakvom kakvim su ga oni zamišljali : muzika, seks, droga, cvijeće, život u komuni…To je divno, ali – utopijski. … Vrlo je malo njih motivirano prosvjedovalo protiv društva. Kada bi nekoga upitali: ”Pa dobro, što ti znaš o političkom usmjerenju svoje zemlje?”, dobivali bi odgovor : ”Ostavi me na miru!”

Posted in General | Comments Off on

Octave Garnier – Zašto sam krao

Svako biće kada se rodi ima pravo na život, to je neosporno jer je prirodno pravo.

Dakle, ja se pitam zašto na ovoj zemlji postoje osobe koje traže da imaju sva prava. Oni navode kao izgovor da imaju novac, ali ako ih pitamo gdje su oni uzeli taj novac, što će odgovoriti?

Ja ovako odgovaram: »Ja ne priznajem nikome pravo da nameće svoje želje pod bilo kojim izgovorom; ne vidim razlog da ne bih imao pravo da jedem ovo grožđe ili ove jabuke samo zato što su vlasništvo gospodina X. Što je on napravio više od mene da bi bio jedini koji u njima uživa? Ja odgovaram: ništa; zato imam pravo da se njima koristim po svojim potrebama, a u slučaju da bi me on htio silom spriječiti, ja ću se buniti i njegovoj ću sili suprotstaviti svoju, jer pošto sam napadnut, branit ću se svakim sredstvom.«

Zato onima koji će mi reći da oni imaju novac i da ih dakle trebam poslušati, ja ću reći: »Kad budete dokazali da dio svega predstavlja sve, onda će to biti neka druga zemlja naspram one u kojoj ste rođeni kao ja, i neko drugo sunce naspram onog pod kojim stabla su narasla i plodovi su sazreli; kad mi budete to dokazali, ja ću vam priznati pravo da mi uskratite pravo da živim, jer odakle dolazi novac: iz zemlje, a novac je dio ove zemlje pretvoren u metal nazvan novac, a jedan je dio osoba preuzeo monopol nad ovim novcem i, silom, koristeći taj metal, prisilio je ostatak svijeta da mu se pokori. Zbog ovog razloga su izmislili sve oblike mučenja, kao zatvore itd.«

Zašto je ova imućna manjina snažnija od bijedne većine? Zato što je većina osoba neobrazovana i bez snage; trpi sve hirove posjednika savijajući leđa. Ove su osobe prejadne da bi se bunile i, još bolje, ako među njima ima nekih koji izlaze iz krda, oni se trude da ih sprečavaju ili hotimice ili iz gluposti, ali opasni su i jedni i drugi. Oni se pozivaju na poštenje, ali pod ovim znakom se krije licemjerje i kukavičluk, koji su neosporni.

Neka mi pokažu jednog poštenog čovjeka!

Zbog svih ovih stvari sam se pobunio, i branio sam se protiv tlačitelja svakim sredstvom na raspolaganju, i zbog toga što nisam htio živjeti život sadašnjeg društva i nisam htio dočekati smrt da bih živio…

[Jean Maitron, Ravachol et les anarchistes, Gallimard, 1992]

Posted in Literatura | 1 Comment

U obranu junačkog i eskproprijatorskog anarhizma

Renzo Novatore (1890-1922)

Zločin je snažno pokazivanje punog, cjelovitog i bogatog života, koji se želi slobodno širiti i uživati preko svakog pravila i preko svake granice, ne priznajući prepreke ni u ljudima ni u stvarima…

Baš ova estetska strana zločina spašava ga, sublimira ga, uzvisuje ga na razinu bistrog i blistavog svjetla pravog remek-djela.

T. Brunetti Continue reading

Posted in Literatura | 1 Comment

Ovo je i moj grad …

proces demokratizacije je gospodo i gospođe otkočen, jeste bilo je malo brutalno i krvavo te je bilo dima…

Desio se dan poslije, svi ste graknuli… Popljuvali ste nam djecu, nazvali ste ih četnicima… Prizivali ste rat.. Po ko zna koji put i da svi smo označeni kao vandali, piromani i nasilnici koji su došli pred institucije nako iz puke razonode i želje da se ugriju o zapaljeni objekat, te uživaju u pogledu… nakon što prebiju policiju….

Bio sam na protestu, nije mi to bio prvi protest. Šetao sam prije toga, blokirao ulice, mahao sam cuclama. Bio sam pred tužilaštvom, zgradom kantona, zgradom federalne vlade i državnog predsjedništva, na Skenderiji, Malti. Pozivao sam na odgovornost taju i majku grada. Brankovića, Džaferovića… smijali ste mi se i tada… Govorili doći ću kad počnete da palite. Govorio sam vam (i) tada da ne dolazite ako ćete samo paliti, ako ne znate zbog čega ste na protestu nemojte mi ni dolaziti kao podrška, jer problem je u suštini koja nas tlači, a ne u formi protesta. Pa ljudi su štrajkali glađu… nema šta se nije pokušavalo i pomaka naprijed nije bilo, ni za milimetar… ubijali su nam dječake po cesti, boli nas i pljačkali, obijali nam auta, stanove, kuće, šupe, vikendice… nismo se osjećali sigurno… pokrali firme, prodali ih u bescijenje, došla je onda privatizacija, a već smo im bili halalili certifikate i svo hapanje u ratu.Nije im bilo dovoljno, nikad ništa nisu mogli da se dogovore, a sve društvene sisteme su obezvrijedili… zdravstvo i školstvo, sudstvo, kulturu su zanemarili, a historiju zakovali daskama…. prijete nam nasiljem, vrijeđaju nas, smiju nam se… rugaju nam se sa TV ekrana i oduzimaju budućnost našoj djeci… kojoj su ostavili mogućnost da budu nasilnici ili da trpe nasilje… da oni ljudi za koje ste glasali zadnje dvije decenije nas samo jašu i ubijaju nadu u nama…siju mržnju i bijedu…. bilo je sasvim očekivano da požanju bijes. Continue reading

Posted in Čitaona | Comments Off on Ovo je i moj grad …

Šta reći Erdoganovom isprdku?

Šta i kako reći Kaplanu, a da isti to razumije… Ne mislim sada na kojem mu se jeziku obratiti… već koje konstrukcije rečenica koristiti kako bi napisano doprlo do ministra (u ostavci)… Ne smije tu biti onih dugih rečenica, ne smiju se koristiti mnogo ni veznici te svakako ne smiju se koristiti složene rečenice… Sa njim treba kao sa djetetom, polako i pažljivo u nadi da će strpljenje i ponavljanje donijeti rezultate…

Nisu bili dovoljni Emina G. i Dino K. u akciju se uključio i ministar bez legitimiteta i znanja… naime gospodin Kaplan nam se predstavio kao speleolog, mahalac i gatara… nije mu više dovoljno ministrovanje i korištenje beneficija tog radnog mjesta… Sada se naime trebaju braniti tekovine stranke, tekovine pohapanog i svega onog što se jamilo u protekle dvije decenije… Problem je naime u stranci, problem je u onima koji su dali Kaplanu zeleno svijetlo da krene u obračun preko stranačkih biltena sa svima onima koji se smatraju za prijetnju… Kako oni naime već nisu shvatili da je Kaplan možda dobar mahalac, šminker i ublehaš…, ali da je nikakav ministar, intelektiualac, arbitar i poznavalac prilika…. Možda da mu se u tim priključe Dino K i Emina G … to bi možda i bio trio koji bi imao glavu i rep, tri koji bi imao svoje mišljenje i stav… vriijedan čitanja i promišljanja. Ovako „plićak“ postaje problem… samoj straci… SDA koja ruku na srce jeste jedna od rak rana našeg društva… jer ako je to taj kapacitet koji će sutra biti novi Branković ili Izetbegović….. onda ste gospodo u velikim govnima……

Kaplane, bolje ti je da se poklopiš ušima, da ljudi ne skontaju koliko si u stvari plitak i neuk, koliko je ta škola koju si završio samo pro forme i koliko je stranka SDA u agoniji kada je tebe postavila da nam budeš federalni ministar…. bolje ti je nauči gdje se parkira, kako se priča u javnosti i ponaša i molim te da u medijima ne nastupaš kao mahalac već kao ministar…..

Za svaku pomoć ti znaš da se možeš obratiti osobama sa manirima kao što su Dino K. I Emina G…..

p.s

Nije majka Kaplane Muju što se kladio……, već što se vadio…
(D.B)

Posted in General | Comments Off on Šta reći Erdoganovom isprdku?

U ime istine

Tokom perioda okupacije fabrika nikada nisam prestao pripovijedati potrebu za povećanjem prometa i trčati iz jedne fabrike u drugu, pozivajući na otpor. Govorio sam radnicima: “Ako ostavite fabrike, vlasicima fabrika, a potom se vratite kao robovi, kao pas s repom među nogama, vratit ćete se u stanje bijede i ponižnja iz kojeg ste mogli pobjeći.”

Dominantna tema u mom govoru je bila sljedeća: “Radite odmah, ili ćete buržoaziji platiti krvavim suzama za ono što ste učinili”.

Na zadnjem mitnigu, koji je bio u mogućnosti da se održi u Rimu – kada je fašizam bio na granici uspjeha – pred publikom od oko 50 000 ljudi, Enriko Ferri, nastupajući u ime socijalita, pozvao ih je da ostanu mirni i uvjereni, sačekaju pravo vrijeme, sve to – u ime “neizbježne evolucije” i “zakona istorije” itd. U to vrijeme sam ja rekao – djelujte, pružite otpor, uzvratite nasiljem na nasilje ili će sutra … biti prekasno.

Posted in General | Comments Off on U ime istine

Ponekad banderovci, uvijek anarhisti!

Video podrške Ukrajini:
Ponekad banderovci, uvijek anarhisti”

Zbog ponovnog pasjaluka ovdašnjih anarhista i antifašista, ili nedostatka humora, moramo da objasnimo ove riječi druga anarhiste iz Moskve – mi smo banderovci samo kada je potrebno da se stane na stranu naroda nad kojim se vrši agresija, u skladu sa time, prihvatamo i taj nadimak “banderovci”, ako oni tako doživljavaju ljude koji se protive bratoubilačkom ratu. Dakle, sometimes banderovec, always anarchist!

7HvS-X_ilK8
SMRT NACIONALIZMU, SLAVA RACIONALIZMU

Posted in Ostalo | Comments Off on Ponekad banderovci, uvijek anarhisti!

Williams Pharrell – HAPPY [Sarajevo]

Posted in Ostalo | Comments Off on Williams Pharrell – HAPPY [Sarajevo]

Bilten: Anarho-Čaršija #1

Anarhočaršija

Anarho bilten na bosanskom i engleskom jeziku

BILTEN MOŽETE ČITATI I DOWNLOADOVATI OVDJE: Anarhočaršija #1

“Anarho-Čaršija je bilten oko kojeg su se okupili anarhisti i anti-autoritarci u Sarajevu nakon anti-vladinih protesta 7. februara 2014. Ovaj bilten je namijenjen predstavljanju anti-autoritarne borbe u Sarajevu (i malo šire). Bilten je dobio ime po blogu, koji je malo stariji od nas, a kojeg vodi jedna od ekipa iz Sarajeva, a izveden je iz pjesme Anarhija All Over Baščaršija. I važno je napomenuti da je ovaj bilten djelo novih pojedinaca koji su „tek došli“ u ovaj „pokret“, uz veliku pomoć i podršku drugova koji se duže vrijeme bore u Sarajevu za iste ciljeve i totalno oslobođenje.”

SADRŽAJ:

REVIEW OF THE PLENUM AND PROTESTS
– Batina je iz raja izašla. A odmah za njom – Molotovljev koktel – STRANA 4
– A cudgel came from paradise. & right after it -Molotov cocktail-PAGE 4-5
– Raspolagati tuđom mukom nije mala zajebancija – STRANA 5
– Dispose with someone else’s problem is not small joke – PAGE 6
ANALYSIS
– Kako je propao ustanak naroda BiH? [i šta smo naučili] – STRANA 7-10
– How did Bosnian uprising failed?[and what have we learned]-PAGE 11-14
INTERVIEW
– Intervju sa optuženim anarhistom Ganom – STRANA 15-17
– Interview with accused anarchist comrade Ghana – PAGE 17-19
COMRADE ACCUSED FOR TERRORISM
– Trnka — Heroj, ne terorista – STRANA 20-21
– Trnka — Hero, not terrorist – PAGE 22-23
SOLIDARITY WITH UKRAINE
– Akcija solidarnosti sa ukrajinskim narodom – STRANA 24
– Solidarity action for ukrainian people – PAGE 25
REPRESSION
– Izjave pretučenih i uhapšenih demonstranata – STRANA 26-27
– Statements of beaten and arrested protesters – PAGE 27-29
SPRING IS ON 7th OF FEBRUARY
– Dobri Bošnjaci i Vatra – STRANA 30-31
– Good Bosniaks and Fire – PAGE 32-34
SOLIDARNOST / SOLIDARITY – STRANA/PAGE 35-37
VIŠE LINKOVA / MORE LINKS – STRANA/PAGE 38

Posted in Analize, Čitaona | 2 Comments

Sometimes banderovec, always anarchist!

Kontra-kulturno, anti-umjetničko društvo “Paljevina”

Posted in Ostalo | 3 Comments

DOK JE SIROMAŠTVA -BITI ĆE POBUNE!

tumblr_n0hqb98Eu91ravfyno1_500

Prošle su godine neumorne borbe za radikalnu transformaciju sadašnjeg društvenog poretka, protiv moći bogatih, protiv demokratije koju zastupaju, njihovih političara, njihove policije, njihovih firmi, njihovog reformizma, njihove razdražujuće pasivnosti, njihove lažne stvarnosti.

I tu su stotine pobunjenika dali najviše od sebe u direktnoj borbi da unište sve što nas tlači. Na tom teškom putu, moramo da koegzistiramo sa progonima, zatvorima i smrti kao odgovora snažne dominacije, kojoj je cilj istrebljenje svjesnih ljudi koji inzistiraju da budu vladari svoji vlastitih života.

Bilo je i biti će bezbroj neuspjeha, stigme, prljavih ratova, laži i poluistina koje podupire država kao stalnu politiku prema svakome ko se buni i napada je. Diktatura ne zapostavlja ni glavni svoj oslonac: kontinuirano nasilje jedne klase nad drugom, što mutira u skladu sa interesima i potrebama kapitala.

Diktatura kapitala je uvijek prisutna – nekad kao vojna/policijska diktatura, nekada kao parlamentarna demokratije. Tako je u Bosni već 20 godina.

Pobuna se nastavlja.

Moramo — kao siromasi u ratu, kao proleteri u pobuni, kao iskorišteni pobunjenici — rekonstruisati i artikulisati prostor aktivne solidarnosti sa borbom protiv zatvora i uništenje policije koja boravi u svim sferama naše društvene stvarnosti.

Takoeđer moramo različita anti-zatvorska iskustva pretvoriti u bitan dio suočavanja sa novim izazovima u vezi razvoja socijalnog rata danas. Znamo da će neizbježno u napetim momentima doći do novih proletera u borbi i zatvorenika. Možda je sve ovo grubo i surovo za reći, ali je dio stvarnosti od koje ne možemo pobjeći, a bilo bi još gore da lažemo sami sebe.

To je borba da budemo ljudi: razbijanje lanaca koji nam ne daju da budemo slobodni, dostojanstveni i divlji, djelujući najdirektnije, svakodnevno, trajno, preuzimajući inicijativu da povežemo, širimo, otkrivamo i ističemo novu realnost u kojoj naši zatvorenici žive, znajući lica koja su mučena na ulici i u zatvoru; razmjenjivanje iskustava kako bi naučili kako se suočiti sa određenim situacijama, znajući kako “nova pravda” funkcionište, njeni postupci i kako se s njome nositi.

Ukratko, sa klasnom svijesti i jasne subverzivne perspektive: krpite mreže saučesništva, urušite ravnodušnost, prevladajmo strah koji nas paralizira više od 20 godina.

ZA AKTIVNU SOLIDARNOST PROTIV ZATVORSKIH OKVIRA!
ZA JAČANJE I ŠIRENJE AUTONOMNIH PROTUKAPITALISTIČKIH ĆELIJA!
DOK JE SIROMAŠTVA -BITI ĆE POBUNE!

Posted in Literatura | 2 Comments

The She-Wolf

408920_art_volk_volchica_zveri_2084x1249_(www.GdeFon.ru)

Nihilistkinja-anarhistkinja se ne mora pretvarati da pripada Historiji ili Pokretu, već odlukama kako će njen život izgledati na njen način, sa metodama koje ona sama odabere sa bliskim osobama oko nje. Ona se ne pravda zašto se organizuje sa grupom 2-3 bliskih prijatelja. Njen kreativni izlaz cirkulira na nivou koji ona odabere i predviđa, koji su stvorili oni koji su se odlučili da između njih bude zajedničkih aktivnosti ili korespodencije. Zna da joj ilegalnost i neformalnost odgovaraju i nema prividne demokratije, masovnih žalbi, masovnih akcija. Život purža prostor za njene već promišljene akcije. Ona je postala gužva, a u njoj je anulirano vrijeme i društvo, ona može učiniti sve što želi, ako u to stavi um i prihvati posljedice. Niko ne izlazi iz života živ. Živjeti ili umrijeti, i držati život neprijateljima u svojim rukama, stisnuti okidač – ili ne, ako ona to odabere. Njen život je njen. Ona nije žrtva nego agresor. Neprijatelj će živjeti i umrijeti po njenom vlastitom izboru, ne njegovom. Sve odlučuje svojom voljom, koja je samo njena. Ona nema strategiju osim osuzimanja svojih mogućnosti, i nema taktike, ali njeno dostojanstvo i odlučnost uspijeva da prevagne.

Uz metode koje su prikladne svakom pojedincu, povezane kroz akcije, a ne identitet, ona slijedi svoje loše strasti do pakla, i ne postoji ništa što bilo ko može učiniti povodom toga.
[My Own’ #6 by Apio Ludd; November 22, 2012]

Posted in Literatura | Comments Off on The She-Wolf

Pripadnik tajne službe

tumblr_n0l4n4Ab3i1s1z8lqo1_500

Pripadnik tajne službe
na pola radnog vremena
pruža usluge prisluškivanja
i presretanja elektroničke pošte
sms i mms poruka
friziranje audiozapisa i svih
službenih dokumenata
izrađuje putovnice
i domovnice
dovoljno je samo razgovjetno izreći
svoj zahtjev i adresu u bilo kojoj prostoriji
u vašoj kući, stanu
ili automobilu
dolazim
unutar 12 sati
živili

Posted in Ostalo | Comments Off on Pripadnik tajne službe

Spin usluge

OF94duQgyWY

Pružamo spin
double spin
i triple axle usluge
propalim državnicima
ratnim profiterima
đavoljim odvjetnicima
konzumentima akademskih titula
multinacionalnim herojima
narko bosovima na odlasku
dobitnicima nobela za mir
i ostalim teškim slučajevima

naš je moto
sve se može kad se može

Posted in Ostalo | Comments Off on Spin usluge

Misli iz okova zatočeništva …

tumblr_n19c5d3dUZ1sgj7x3o1_500

– pismo anarhističkog zatvorenika Nikosa Romanosa
Sa konačnim odredištem naših unutrašnjih demona…

Stanovnik u zemlji zamrznutog vremena već skoro godinu dana, led se sada proširio kroz moje tijelo. Monotono svakodnevno ponavljanje poteza, generalna nepokretnost. Ovdje se granice pretvaraju u željezna vrata i zidove.
Hodanje po dvorištu, 40 koraka od početka do kraja, 35 koraka s lijeva u desno. Zatim zid. Gore-dole, gore-dole, lijevo-desno, lijevo-desno. Nakon nekog vremena počneš pamtiti jezive detalje iz kamenih granica koje te zaustavljaju da napraviš 41. korak, gdje su različite švrljotine, gdje je svaka kvržica. Mislim da ima smisla, jer ih srećem više puta ispred sebe.

Sat koji krijem u svom tijelu je također zamrznut. Čak i ako znam da se moje vrijeme odbrojava unazad, ja sam uznemiren, matematički izračun mog zatvorskog vremena ovdje mi se gadi. 1/3 kazne na dopust, imaš toliko zatvora sa radnim danima, ovoliko bez njih.

Uvijek sam mrzio matematiku koja definiše moj život. Da sam imao sklonosti prema tome, vjerovatno nikada ne bih izabrao takav život. Jednostavne jednačine birokrata revolucionarne logistike su me uvjerili. Anarhija + urbana gerila = ilegalnost = smrt ili zatvor, rekli bi, a sada vjerujem da se to pokazalo tačnim. Rekao bih ima da me puste na miru tada i sada. Ljudski život se ne uklapa u frakcije i jednačine. A strast za slobodom nije progonjena od duha kapitulacije. Jednostavnosti poput poraza matematičkih jednačina prezirem previše.

No, vratimo se na moj unutrašnji sat. Dok sam bio u podzemlju, moj unutrašnji sat je otišao do horologiste, koji ga je poslao u psihijatrijsku kliniku. Kada sam ga pitao zašto, rekao mi je da je to mjesto gdje svi satovi koji se nalaze u tijelima onih koji se bore sa subinom vječne slave završe tamo. Službena dijagnoza je bila da je rana po nenormalnim rukama. Continue reading

Posted in Čitaona, Literatura, S druge strane zida | Comments Off on Misli iz okova zatočeništva …

“Šta znači biti slobodan” – tekst u znak solidarnosti sa Ksirosom

tumblr_mx0e3b4GFu1qh57wao1_r1_250

“Sloboda ne postoji. Ne u ovom svijetu. U ovom svijetu postoji borba za slobodu. A šta to znači biti slobodan? Slobodan je onaj koji se ne boji da ubije ili umre u ovoj borbi za slobodu.”

Ropstvo je posljedica rata protiv vlasti. Dokle god postoje zarobljenici, rat ne prestaje … sjećanje zarobljenih, nestale sa ulice, rađa perspektivu rušenja zatvora, unutar i izvan njih. Savvas Xiros je bio “nestali” gotovo 11,5 godina. 11,5 godina u zatvoru unutar četiri zida u posebnim odjelima i bolničkim podrumima. Nećemo se pretvarati da dijelimo iste stavove kao Savvas, niti da pričamo istim jezikom. Mi dolazimo iz različitih perceptivnih polazišta, obično elektrificiranim njihovim razlikama. Ali naša lična poznanstva tokom naših “slučajnih” susreta unutar ovih zidina su nas povezala kroz zajedničku mržnju koju osjećamo protiv vlasti. Zato nećemo trošiti vrijeme pričajući jezikom prava. Niti pozivati na Savvasove ozbiljne zdravstvene probleme koji su poznati svima. Nećemo dato protivniku zadovoljstvo da se pretvara velikodušnim. Sve što želimo od neprijatelja je rat. I rat će primiti…
Zbog oklade, na nama je da prenesemo pitanje oslobađanja zatočenih drugova, od sudskih prostorija na cijevi pištolja ciljajući policajce, zatvorske čuvare i sudije.

Savvas mora biti oslobođen ne zbog njegove teške bolesti, već jednostavno jer je lijepo biti slobodan…

Zavjera Vatrenih Ćelija FAI/IRF
Zatvorska Ćelija

Posted in Čitaona | Comments Off on “Šta znači biti slobodan” – tekst u znak solidarnosti sa Ksirosom

PISMO PLJAČKAŠA BANKE – 22.12.2013.

tumblr_mxguoyS94P1sqefqyo1_500
ŽIVOT SE NE BROJI GODINAMA, VEĆ TRENUCIMA KOJI TI ODUZIMAJU DAH. MOŽEŠ IMATI 100 GODINA I DA JOŠ UVIJEK NISI ŽIVIO NIJEDAN DAN!

Prije svega, mi nismo zatvorenici, zatvorenici ste svi vi koji niste živjeli nijedan trenutak istinske slobode.
U društvu koje je naučeno da računa život u novcu, izračunava prijateljstvo profitom i kreditne snove kamatom, mi smo izabrali da postanemo pljačkaši. Izabrali smo društvo vukova!

Mi smo naoružani dostojanstvom i slobodom uzimajući nazad mali od banaka dio ukradenog bogatstva.
Ako , dakle, tražite kriminalce, ne tražite ih u nama, nije zločin opljačkati banku, zločin je osnovati banku. Dakle, tražite kriminalce u debelim i masnim bankarskim direktorima u odjelima i punim stomačinama.
Što se tiče laži novinarskih vrana koji nas predstavljaju pripadnicima noćnih krugova, moramo reći ovo: mi volimo noćno nebo sa zvijezdama i zrak slobode, i nemamo nikakve veze sa noćnim šefovima, izbacivačima i policijom … činjenica da smo preuzeli odgovornost za pljačku banke — koju smo počinili — ne znači da ćemo učiniti “uslugu” policiji da nas učita u bilo koje druge neriješene akcije koje su se desile, jednostavno da bi mogli zatvoriti svoje datoteke…

P.S. Konačno, ja, D. Varveresos želim da vam kažem o navodnom “kordonu” koji je postajao jači i nisam mogao da napravim nijedan potez, koji me je navodno natjerao da se predam. Istina je da je “kordon” taj koji je bio jači mnogo puta, uspio sam uvijek da ga razbijem kao u Rodosu, Halandri, ali i ostale policijske operacije koje nisu došle na svjetlo u Patrasu, Egzarhiji, Psyrri, Glyfasi, Attica šoping centru, Kariskaki stadionu itd.
Razlog zbog kojeg sam se predao policiji nije vaša stvar i neću govoriti o tome.

Themis Dimou
Dimitris Varvaresos
Pljačkaši banke
1. krilo Koridalos zatvora

Napomena: T. Dimou i D. Varvaresos su u Koridalos zatvoru i suočavaju se sa optužbama za pljačke banaka u Attika regiji i pokrajini, a policajci su ih više puta predstavljali kao pljačkaše dvostruke pljačke u Patrasu. Odbili su bilo kakvu povezanost sa tim slučajem u svojim prethodnim tekstovima.

Posted in Čitaona, S druge strane zida | Comments Off on PISMO PLJAČKAŠA BANKE – 22.12.2013.

“Protiv društva” – Nikolas Nesunos

IMEqmGEyWNA
“Da li je društvo anarhistički neprijatelj? Ni približno, mi odgovaramo.”

Anarhistički drugovi za akcije oslobođenja

Gore navedeni citat je preuzet iz jednog članka objavljenog u novinama Trial of Freedom, br. 134, 2014., str. 5. S obzirom da je čistoća autorovih namjera iz teksta gore generalno o anarhističkom projektu, ali i njihova velika kritika CCF i generalno nihilizma – pobunjeničkog anarhizma, mislimo da je pojašnjenje, a ne obrambena izjava, potrebno. Ovo objašnjenje je potrebno za one koji su zaronili u tu struju misli, ali i sve ostale. U bijesnom pratu protiv “opasnih klasa” ili drugih društvenih grupa, kolektiva i pojedinaca, autoritet koji pokušava da definiše po vlastitim kriterijima, buntovne i nihilističke anarhiste, čini se — nažalost, zbog nedostatka šire društvene solidarnosti — da je čelo anarhističkog miljea. Avangarda, ne elita, koja djeluje uz pomoć metodoloških alata kontra-nasilja i direktnog napada se razlikuje od raznih projekata bezbolnog aktivističkog građanskog naposluha (koji ne samo da neće utrti put za pobunu, već će je samo otežati), čime vraćaju strah onima koji drže vlast.

Potonji se, međutim, ne sastoje samo od hiperakumulatora bogatstva (političara, vlasnika, biznismena, industrijalaca, itd.), već i zaposlenika u privatnom i javnom sektoru, free-lance profesionalaca, pa čak i običnih radnika.

Sastoji se od klase koja se okreće protiv svojih komšija, kako bi ih iskoristila za vlastitu korist ili postala simpatična vlastitim tlačiteljima (vjerujući da će to da im osigura opsatanak). Od spremačica, koje će prebaciti odgovornost na kolegicu do slabo plaćenog zaštitara, koji štiti bogatstvo “gazde” i nezaposlenih sluga i niskih prihoda umirovljenika, koji bi ocinkali anarhističkog borca ili putujućeg imigranta. Prebacivanje krivnje na zabludu ili potrebu je samo izgovor. Neprijatelj je, dakle, ne samo u vilama, već i u barakama. Pored nas. U našim primarnim, nedragim porodicama.

Dakle, to je rat protiv lažne društvene kohezije, protiv ovog društva, koje je po definiciji opresivno i struktuirano na takav način da razmnožava dominaciju. A rat je za njegovo potpuno uništenje, za perspektivu drugog društva sa drugačijim kriterijima, dignutih iz pepela.

Dakle, oni koji žele da slijede ovaj put vatre, moraju biti svjesni širokog spektra onih protvi kojih se moraju boriti i koje moraju napasti direktno sa emocijama i hladnim temperamentom, spontanim i minimalno organizovanim žestokim nasiljem. Od trenutka kada je ta odluka donešena, puknuće je završeno i bilo bi dobro za njih da znaju da će njihove odluke promijeniti njihove živote, možda ih odvesti daleko od njih, međutim, to će ih sigurno odvesti na put slobode.

Visoko rizični stav CCF zatvoreničke ćelije i ostalih neformalnih ćelija, koji bez milosti, pokajanja ili predaje, i dalje, kao i drugi, napdaju vladare i njihove strukture, pokazuju moć u trenutnog artikulaciji insurekcionističkih akcija i neukroćene prirode, svojstvene svakoj osobi koja odluči da bude pobunjenik. To je osnova: Borba za anarhiju može proći samo kroz pepeo postojećeg društva.

Nikolas Nesunos
Prevod: Anarhočaršija

Posted in Analize, Čitaona | Comments Off on “Protiv društva” – Nikolas Nesunos

“Probudi se” – Wolfi Landstreicher

LE5dVofzbE4

Nećete rijetko čuti u određenim anarhističkim krugovima poziv da se ne djeluje po ikakvim instinktima. S obzirom da jako mali broj ljudi zapravo razmišlja o onome što rade, možemo li tvrditi da većina ljudi djeluje instinktivno? Moža — pod pretpostavkom da imamo nagone za sve — naš najveći instinkt je da radimo najlakše, što uključuje i najmanje izazova, da bi se prilagodili ovom društvu.

Međutim, ono na šta zagovornici instinkta zapravo pozivaju je da pojedinci otkrivaju svoje želje i djeluju na osnovu njih. I to je također previše pasivno. Svak društvo stvara unutar pojedinca želje — način željenja — koji odgovara tom društvu. Ako neko otkrije želje, one mogu biti samo one koje su kreirane u osobi socijalnim treninzima, a ne vlastitim željama.

Dakle, anarhista koji govori o svojoj slobodi da ispuni svoju želju za Ben&Jerry sladoledom, takva želja nije ništa drugo nego saglasnost za robnu potrošnju. Mi koji želimo uništenje ovog društva i stvaranje novih načina interakcije moramo svjesno i namjerno djelovati, a ne pasivno slijediti bilo šta. Moramo postati kreatori naših želja — namjerno ih stvarajući izvan kalupa robne potrošnje. U tom svjetlu, granice automatizma kao buntovnikovog načina života postaju vidljive. Trebaju se samo posmatrati automati na cestama, u uredima i fabrikama, te u centrima sa svojim ostakljenih izrazom kako bi se vidjelo da automatizam nije dovoljan sve dok ovo društvo postoji.
To previše lako stvara banalne navike, ponavljanje obrazaca. Ovo nije odbacivanje potencijalne objektivne šanse (niti korištenje automatizma kao jednog alata među mnogima), već prepoznavanje potrebe za oduzimanje nečije pune svijesti koja je u stanju da se shvati sa trenutkom spontane inteligencije i načina djelovanja u tom trenutku. Bili smo mjesečari predugo … Idemo probuditi radost avanturističkog, pobunjeničkog življenja.

Tekst preveden sa: “Consuming Fire”, by Wolfi Landstreicher (Inter Arma)

Posted in Čitaona, Literatura | Comments Off on “Probudi se” – Wolfi Landstreicher

Pjesma o heroju Majdana

image00

Ni mrtav neću napustiti bitku

Reče čovjek: ja ne vidim sunce,
Ni djecu koja dolaze na moj grob,
U mom tijelu je olovo i stroncij,
Ali me smrt neće zaustaviti.

Njega pitaju: Za kojeg vraga?!
Zašto ne sjediš kod kuće?
Ti si osoba drugog reda,
Zar te nisu godine borbe umorile?

I to je to: strah peče i guši,
A ja sam otporan na bol.
Osim oružja, mi imamo i snove i dušu.
Čovjek nije samo tijelo.

Režim puca u vrat i leđa,
Ubija ljude lovačkim puškama.
I sve što mi možemo je paliti gume.
Ukrajina se vraća na put.

Cvjetaju na Majdanu tulipani smrti,
Njišu se na vjetru krvavi znakovi,
Vatra liže leševe i rane.
Ukrajina počinje sa mnom.

I opet pitaju: kako snajper pogađa,
Kako metak nađe tebe u noćnoj tami?
A on odgovara: Ja sam došao Hrabro.
U meni srce svijetli od ljubavi!

Ja nisam bio heroj i htio sam živjeti,
Ali je puls zaustavio krvnikov metak.
Čak ni mrtav, bitku neću napustit,
Ja ću i s neba vama pomagati.

Samo ne prestajte, ustajte, borite se,
Opsada ne može trajati zauvijek.
Nas neće zaustaviti policija,
Jedini naš izlaz je pobjeda!

Andrej Ljubka, 20. februar 2014.
Sa ukrajinskog prevela drugarica Lo.

Posted in General | Comments Off on Pjesma o heroju Majdana

Воины Света

Рубиновые части солнца зари
Рубят злые страсти, сжигают внутри.
Прыгай выше неба, брат и сестра!
Золотые искры — брызги костра.
Радуйся молоту в крепкой руке,
Водопад «молодость» — в быстрой реке.
Бей барабан — пам, пам.
Баррикады, друзья, шум-гам.

Воины света! Воины добра!
Охраняют лето, бьются до утра.
Воины добра! Воины света!
Джа Растафарай бьются до рассвета.

Плачет солдат, медаль на гимнастёрке.
Сколько ребят в полыни на пригорке.
За тучей — дракон, каменное сердце.
Ночью закон руби, чтобы согреться.
Радуйся молоту в крепкой руке,
Водопад «молодость» — в быстрой реке.
Бей барабан — пам, пам.
Баррикады, друзья, шум-гам.

Posted in General | Comments Off on Воины Света