Životni uvjeti, svaki dan sve više nepodnošljivi, koji su nam nametnuti, se baziraju na strah. Strah od gubitka posla i ne spajanja kraja sa krajem svaki mjesec. Strah od policije, strah od zatvora. Budući da od svog osnutka, palicom i njenim prihvatanjem jamči društvene odnose.
U ovom naopakom svijetu, terorizam ne prisiljava milijarde ljudskih bića da preživljavaju pod neprihvatljivim uvjetima; i ne truje Zemlju. Ne nastavlja naučna i tehnološka istraživanja koja svakodnevno dodatno podređuju naše živote, prodiru u naša tijela i mijenjaju našu prirodu na nepopravljiv način. Ne zatvara i ne deportira ljudska bića zbog malog komada papira. Ne masakrira i ne ubija na poslu zbog beskonačnog obogaćivanja šefova. Sve se to zove ekonomija, civilizacija, demokratija, progres, javni red.
Politika je u stvarnosti umjetnost prikrivanja činjenica mijenjanjem riječi. Njihov globalni “rat protiv terora” je samo propagandno oružje legitimisanja svih vanjskih vojnih agresija i svih unutrašnjih represija. U efektu ogledala, država želi sve nas natjerati da budemo odraz onoga što izlazi iz njenih prljavih autoritarnih usta.
Prijateljsto, afiniteti i dijeljenje iste ideje o slobodi postaje “udruživanje zločinaca radi terorističkih radnji”. Veze uvezane u borbama postaju “anarho-autonomne tendencije”. Dimna bomba postaje bomba.
Ipak, organizovati se – ne znači osnovati Organizaciju, kao što štrajkovanje ne podrazumijeva uzmanje taoca. Napadi na banke, zatvore, urede za zapošljavanje, izborne urede, zatočeničke centre, ili čin sabotaže voza ili mašine u fabrici – nije terorizam!
