Čitav tekst na ruskom jeziku ovdje; Posvećeno “Borotbi”, ali ne i samo njima…
Ti si, na primjer, komunista, i dođe ti vrag (vrag može biti u obliku mladog čovjeka, a može i u formi tvojih misli). Vrag će ti predložiti saradnju sa posebnim službama u tvojoj zemlji – sa obavještajnim agencijama iz stranih zemalja. Predložit će ti saradnju sa glavnim oligarhom, protiv drugog glavnog oligarha. Predložit će ti saradnju sa jednim imperijalizmom, protiv drugog imperijalizma.
Vrag je pristojan, ali iskren. On govori istinu, ali ne potpunu istinu. Od tebe traži malo, a nudi puno.
Odlučiš, na primjer, da dopustiš sebi da uzimaš novac od Kremlja (recimo, da ih koristiš za svoje potrebe).
Ako si prosto ruski nacionalista u Ukrajini, to neće uništiti tvoju dušu.
Za ruskog nacionalistu, služiti Rusiji je normalno ponašanje. A ako ga još ruska služba plati, to je još bolje. Priznaješ, majka Rusija mora i da te nagradi primjernom svotom. I nema nikakve moralne degradacije.
Ali, ako si teoretski marksista, to je sasvim druga stvar. Onda znaš da moderna Rusija nije SSSR, već obična imperijalistička država sa apsolutnom vlasti nad krupnim kapitalom, sa siromaštvom i nepravdom. Znaš i da to nije samo imperijalistička država, već i uporište najekstremnijih reakcija na jednoj šestini svijeta – dominacija sigurnosnih službi, suzbijanje narodnih aktivnosti, vlast se ne može prmijeniti na izborima, uz državnu religiju i ekstremno mračnjaštvo.Ti znađ da je suradnja sa takvom mračnom silom podmuklo i licemjerno smeće.
Ali ako si slab, druže, predat ćeš se vragu. Ti, lenjinist, pristat ćeš na demokratsku klevetu Lenjina. Za samoopravdanje ćeš koristiti argumente “Lenjin je uzimao novac iz njemačkog glavnog stožera, i ništa! Digao je revoluciju.” Znat ćeš da lažeš – a laganje je glasnije i energičnije od utopije koja škripi pod tvojom stradalom marksističkom savjesti. Postat ćeš smeće i znat ćeš da si smeće.
A kada revolucija dođe, uključit ćeš se u nju, ali sa druge strane barikade. Ti, koji si pjevao “Konjicu Budennogo”, divio se Šorsu, Kotovskom i drugim herojima građanskog rata, počet će na skupove dolaziti sa plakatima “Stop građanskom ratu!”.
I kada revolucionarni narod dođe do prve velike pobjede i svrgne omraženi stari režim, onda umjesto da radiš usred revolucionarnog naroda, i guraš revoluciju dalje, do besklasnog društva, prihvatiš drugo rješenje i uključiš se u kontra-revolucionarnu pobunu, koja im blagoslov i novac susjedne imperijalističke sile i podmićene pandurske bandite.
Ti – ogorčen prisutnosti fašista u redovima revolucionarnog ustanka, nećeš promijeniti dominaciju nacista u redovima svog kontra-revolucionarnog ustanka. Vidjet ćeš samo “banderovce”, ali ćeš ignorisati ruske monarhiste i stajati ćeš sa njima na istoj strani barikade. Ti, kao osuđivač imperijalističke agresije, postat ćeš njen saučesnik. Obrisat ćeš guzicu svojom crvenom zastavom, izliti krv boraca za oslobođenje čovječanstva, prihvatiti carsku trobojku koju si nekad davno mrzio. Pozivat ćeš Sovjetski narod da bude ponosan na svoju domovinu koja je i tvoja domovina (sovjetska, ne ruska!), a stajati sa bjelogardcima koji mrze vaš Oktobar i sve sovjetsko. Postat ćeš borac propagandnog rata, vjerni internet ratnik Ruske Imperije, zamijeniti bijelo crnim, a crno bijelim. Skromo ćeš šutjeti o kontinuiranom nasilju kontra-revolucionara, i nećeš zamjerati što je kontra-revolucionarna banda izbola i pretukla aktiviste rudarskog sindikata.
Ali kada se revolucionarni narod bude opirao i uzvrati napadom, kada se krv prolije na tvojoj strani – neće više biti tvoje lažne moralne osude. Čitav život si sanjao o revoluciji, pročitao Marksa i Lenjina, i znaš da revolucija nije trotoar Nevskog prospekta. Sa ozbiljnim izrazom lica ćeš govoriti da je “oduzimanje ljudskog života neprihvatljivo” i da je užasno “ubijati druge ljude sa drugačijim pogledima” – ponavljat ćeš usranu liberalnu anti-revolucionarnu propagandu. Glumit ćeš pacifistu, ali niko neće vjerovati u tvoj pacifizam.
U tebi je komunista sa 20godišnjim iskustvom političkog rada, ali sve što si napisao i rekao nije dovoljno da opravda naivnost i glupost – za razliku od poštenih i naivnih dječaka koji su vjerovali u svoje riječi i krenuli u borbu za novi svijet, dok ti budeš sa barikada vikao “benderovci se organizuju!” i poslat će te da do smrti braniš jedan mrtav svijet, zlatne wc-šolje, i umreš sa mržnjom prema ovim dječacima.
Niko ne vjeruje da je ono što radiš iskreno. Svi govore da je to samo zbog “ruskog novca”, a i ti znaš da je to istina. Postao si šljam, “druže”, i znaš da si šljam. I kada se revolucija razvije do tog nivoa da uspije pomesti stare vladare, kada zasja stvarna socijalna revolucija, ti dječaci sa zapaljenim očima će vikati “Živjela Ukrajina bez lopova i vladara! Živjelo besklasno društvo!” i voditi na vješanje – tebe. Ako u tebi ostane barem malo komunističke savjesti, osjećat ćeš olakšanje, jer će ubiti tvoju dvoličnu dušu. I prvi put ćeš požaliti što je vrag došao tebi, a ti nisi mogao da mu odoliš… i mislit ćeš “Zašto da ne? Uostalom, on traži tako malo – tvoju dušu, a obećaje tako mnogo” … Ali će tada biti kasno, “druže”, prekasno.
[M.Insarov]
