Pitali su me drugovi: Kako ja shvatam revolucionarnu disciplinu?
Pod revolucionarnom disciplinom podrazumijevam disciplinu ličnosti, uspostavljenu trenutnim, strogo promišljenim i odgovornim za ponašanje članova kolektiva, što dovodi do saglasnosti, kako akcije, tako i misli. Bez discipline u organizaciji, kao avangarde Revolucije, nezamisliva je ozbiljna revolucija. Bez discipline avangrade revolucije, revolucije ne može ni biti; jer je u neorganizovanom sastavu nemoćna da formuliše problem i zadatak dana, što od nje, kao inicijatora, zahtijeva masa.
Temeljim ove odredbe na opažanju i iskustvu. Pretpostavke su sljedeće: Ruska revolucija u svojoj manifestaciji je sprovela mnoge anarhističke pozicije. A da su anarhisti bili usko organizovani i u svojim akcijama imali određenu disciplinu, ne bi pretrpjeli tako dubok poraz.
Ali zato što svi anarhistički “trendovi i glasine” ne predstavljaju njih, čak i u svojim frakcijskim grupama, opredjeljenih na potpunu cjelovitost, disciplinu akcijskog kolektiva, oni nisu preživjeli revolucionarnu situaciju kao dio političkog i strateškog ispita.
Njihova neorganizovanost, koja je dovela do političke bezmoći, porodila je dvije kategorije anarhista:
1. one koji su požurili da se sistematski uhvate buržujskih kuća, vila, koje su naselili i koristili u svoju korist
2. i druge, “anarhiste-izvođače” koji se kreću od grada do grada u nadi da će pronaći na svoj putu prenoćište – kuću nerada – i živjeti u njoj po svojim željama.
Druga kategorija je posebno prekršila svaki pošteni odnos sa anarhizmom (iako se neki od njih, izvan granica Ruske revolucije, i danas nazivaju šefovima ruskog anarhizma) i borili se za svoje mjesto tadašnjih boljševika, kada su se anarhisti držali na svome mjestu i optuživali boljševike u Revoluciji, i za taj čin svoje poštene revolucionarne akcije bili streljani od strane boljševika.
Iz navedenog, vrlo nesretna činjenica objašnjava zašto ja ne mogu biti ravnodušan prema postojećim redovima u anarhističkoj aljkavosti. Oni sprječavaju stvaranje kolektiva, shvataju anarhizam kao frazu, ili jednostavo pričaju o anarhizmu, njegovoj potpunosti i borbe protiv neprijatelja, ali kada se dođe do vremena kada se treba djelovati, bježe od tog komada, prezentirajući ga u drugom obliku kako bi se popeli na udobnije mjesto. Zato ja govorim o anarhističkim organizacijama utemeljenim na načelima drugarskih disciplina!
Takva organizacija će dovesti do neophodne saglasnosti svih živih anarhističkih snaga u zemlji i pomoćo će anarhistima da imaju svoje zasluženo mjesto u velikoj borbi između rada i kapitala. Ideja anarhizma treba da se širi u masi, a ne da strada. Bježati od takvog oblika organizacije mogu samo neogovorni, prazni brbljivci koji se idalje zanimaju za naše redove – i to je naša vlastita greška na prvom mjestu.
Odgovornost i disciplina revolucionara ne treba da vas plaši. To su saputnici svim anarhističkim akcijama.
– Nestor Mahno
