Octave Garnier – Zašto sam krao

Svako biće kada se rodi ima pravo na život, to je neosporno jer je prirodno pravo.

Dakle, ja se pitam zašto na ovoj zemlji postoje osobe koje traže da imaju sva prava. Oni navode kao izgovor da imaju novac, ali ako ih pitamo gdje su oni uzeli taj novac, što će odgovoriti?

Ja ovako odgovaram: »Ja ne priznajem nikome pravo da nameće svoje želje pod bilo kojim izgovorom; ne vidim razlog da ne bih imao pravo da jedem ovo grožđe ili ove jabuke samo zato što su vlasništvo gospodina X. Što je on napravio više od mene da bi bio jedini koji u njima uživa? Ja odgovaram: ništa; zato imam pravo da se njima koristim po svojim potrebama, a u slučaju da bi me on htio silom spriječiti, ja ću se buniti i njegovoj ću sili suprotstaviti svoju, jer pošto sam napadnut, branit ću se svakim sredstvom.«

Zato onima koji će mi reći da oni imaju novac i da ih dakle trebam poslušati, ja ću reći: »Kad budete dokazali da dio svega predstavlja sve, onda će to biti neka druga zemlja naspram one u kojoj ste rođeni kao ja, i neko drugo sunce naspram onog pod kojim stabla su narasla i plodovi su sazreli; kad mi budete to dokazali, ja ću vam priznati pravo da mi uskratite pravo da živim, jer odakle dolazi novac: iz zemlje, a novac je dio ove zemlje pretvoren u metal nazvan novac, a jedan je dio osoba preuzeo monopol nad ovim novcem i, silom, koristeći taj metal, prisilio je ostatak svijeta da mu se pokori. Zbog ovog razloga su izmislili sve oblike mučenja, kao zatvore itd.«

Zašto je ova imućna manjina snažnija od bijedne većine? Zato što je većina osoba neobrazovana i bez snage; trpi sve hirove posjednika savijajući leđa. Ove su osobe prejadne da bi se bunile i, još bolje, ako među njima ima nekih koji izlaze iz krda, oni se trude da ih sprečavaju ili hotimice ili iz gluposti, ali opasni su i jedni i drugi. Oni se pozivaju na poštenje, ali pod ovim znakom se krije licemjerje i kukavičluk, koji su neosporni.

Neka mi pokažu jednog poštenog čovjeka!

Zbog svih ovih stvari sam se pobunio, i branio sam se protiv tlačitelja svakim sredstvom na raspolaganju, i zbog toga što nisam htio živjeti život sadašnjeg društva i nisam htio dočekati smrt da bih živio…

[Jean Maitron, Ravachol et les anarchistes, Gallimard, 1992]