Uticaj bogatih na Državu. Vlada je bogata. Kartadž (Καρχηδόνα) je polutokratija (Larousse). U stvari, nikada nije postojalo ništa osim polutokratije. Svaka tzv. civilizovana država je izraz dominacije klas i ova klasa posjeduje bogatstvo (kapital i instrumente proizvodnje). Polutokratije je postojala i u srednjem vijeku, u feudalnom sistemu, kada je lord, vlasnik zemljišta, diktirao zakone svojim seljacima. Polutokratija je i u modernim nacijama kada kapital nameće svoju volju radnicima: Kapital je gospodar koji guta sve dobitke; i rad je rob koji je prisiljen da miče planine. (Pacqueur).
Polutokratija je svuda, zbog koncentracije kapitala završava nagomilavanjem bogatstva u rukama nekolicine uticajnih privatnika. A ipak, toliko naivni ljudi, misle da žive u demokratiji! Koliko njih he vjerovato u ‘noć 4. augusta (1789)’ i ‘suvereniteta naroda’ u slobodnom ‘izražavanju narodne volje’! “Nema više povlastima , zakon je jednak za sve!” Kakva farsa! Ali, mora se reći da su ljudi sve manje i manje naivni: zbog sve većeg broja finansijskih skandala i viših i češćih izreka:
OVISNO O TOME KOLIKO IMATE ILI NEMATE, SUD ĆE VAS OSUDITI NA CRNO ILI BIJELO.
su otvorili oči najnaivnijim savremenicima. Jedan mora trpjeti ‘zakon bogatih’ svuda. I citirajući S. Faure u La Douleur Universelle možemo citirati Neckera koji je rekao: “Sve civilne institucije su napravljene od strane vlasnika.” I Turgota: “Najmoćniji su napravili zakone i devastirali slabe svuda”. Lamennais je također napisao: “Ono čime vladar komanduje su nazvali Zakonom i zakonu su uvijek bili, u većini slučajeva, samo mjere privatnog interesa, značili su povećanje ili održavanje dominacije i zloupotrebe manjine nad većinom” (Knjiga ljudi), itd. U istoj knjizi, S. Faure briljantno opisa takozvanu demokratiju koja u stvarnosti završava u tajnoj plutokratiji. A svi znaju da se iza ‘suvereni narod’, iza stotina lutaka koji kau da ga predstavljaju, krije ‘zid novca’: pregršt magnata iz bankarstva i industrije, koji su pravi vladari tih ljudi. Bez obzira da li vlada monarhija ili republika; bez obzira što je Alfonso XIII (Španija) zamijenjen demokratijom; bez obzira da li su tzv. ‘lijevi’ umjesto tzv. ‘desnih’, bez obzira da li je X stavljeno na mjesto Z… ili obrnuto. Šta se promijenilo sa proletarijatom? Sutra će morati žrtvovati svoje ruke da bi živjeli isto kao i ranije, a crveni ili bijeli političari koji se penju na pozornicu, jedan za drugim, su tu da ih prevare svojim akrobacijama. Dok preočajan život radnika nazire drobljenje sjeni sigurnosti. I na krilima plutokrate, pravog kralja trenutka, moćni diktatori čije ruke drže živote miliona ljudskih bića.
