Mizantropi nisu rođeni, oni su stvoreni.
Recept za istinskog mizantropa uvijek počinje sa osobom prepune ljubavi prema bližnjima; na to se dodaje prstohvat razočarenja, miješa se sa dnevnom dozom cinizma i ogorčenja, a zatim se ostavi da miruje kako bi se sastojci spojili, i završeno se služi širom svijeta zauzetih ljudi.
Iza svake mizantropijske ličnosti se mogu naći propali ostaci bivšeg filantropa.
Stepen njegovog prezira i prezira za čovječanstvo uvijek prethodi obiljem strastvene ljubavi, jer je nemoguće nešto strastveno mrziti, ako osoba ne zna strastveno voljeti.
Mnogi mizantropi su u jednom trenutku, u naivnosti svoje mladosti, bili idealisti ili romantičari i to bi trebalo biti tako, bez ikakvog iznenađenja.
Ono što razlikuje mizantropijsku mržnju je njegova širina i univerzalnost. Mizantropijska mržnja je generalna, mizantrop mrzi sve ljude; njegova mržnja je sveobuhvatna – jer on prezire svakim dijelom tijela biti dio krda i njegovih imbecilnih običaja i manira; on prezire ono što je popularno i zajedničko za nepromišljenu i amorfnu masu, on ima previše iskustva u načinu muškarca da ništa ne cijeni i njegov skepticizam prema navodnim namjerama drugih ne poznaje granice.
Istinski i pravi mizantrop se ne bi trebao miješati sa neovisnim indiferentnim, kako je to slučaj koj egoista. Egoisti podređuju interese drugih svojima; i na taj način, on je relativno apatična masa. Kao takav, on je generalno nesvjestan.
Naprotiv, mizantrop je daleko više refleksiniji i mnogo više svjesniji od egoiste. Mizantrop nikada nije pasivno ravnodušan, ali se uvijek manifestira u aktivnom gnušanju i gađenju.
