Ni mrtav neću napustiti bitku
Reče čovjek: ja ne vidim sunce,
Ni djecu koja dolaze na moj grob,
U mom tijelu je olovo i stroncij,
Ali me smrt neće zaustaviti.
Njega pitaju: Za kojeg vraga?!
Zašto ne sjediš kod kuće?
Ti si osoba drugog reda,
Zar te nisu godine borbe umorile?
I to je to: strah peče i guši,
A ja sam otporan na bol.
Osim oružja, mi imamo i snove i dušu.
Čovjek nije samo tijelo.
Režim puca u vrat i leđa,
Ubija ljude lovačkim puškama.
I sve što mi možemo je paliti gume.
Ukrajina se vraća na put.
Cvjetaju na Majdanu tulipani smrti,
Njišu se na vjetru krvavi znakovi,
Vatra liže leševe i rane.
Ukrajina počinje sa mnom.
I opet pitaju: kako snajper pogađa,
Kako metak nađe tebe u noćnoj tami?
A on odgovara: Ja sam došao Hrabro.
U meni srce svijetli od ljubavi!
Ja nisam bio heroj i htio sam živjeti,
Ali je puls zaustavio krvnikov metak.
Čak ni mrtav, bitku neću napustit,
Ja ću i s neba vama pomagati.
Samo ne prestajte, ustajte, borite se,
Opsada ne može trajati zauvijek.
Nas neće zaustaviti policija,
Jedini naš izlaz je pobjeda!
Andrej Ljubka, 20. februar 2014.
Sa ukrajinskog prevela drugarica Lo.
