Indymedia UK & Bristol su nekoliko puta dozvolili da se njihove web-stranice koriste kao platforma da se ocrni i poništi ustanički projekt, FAI/CCF/IRF, 325 i anarhisti prakse.
Odavno je poznato da ove stranice omogućavaju širenje laži i neistine protiv buntovnika, te da dopuštaju objavljivanje fotografija sa demonstracija bez, naravno, zamućivanja lica sudionika, ugrožavanja njihove sigurnosti, a najodvratnije od svega je – kada je neko uhapšen, oni brzo pripomažu popunjavanju policijskih dosjea o njihovim akcijama.
Ne samo da omogućavaju objavljivanje i širenje glasina koje su u službi represije, već se ponašaju kao suci za prirodu sabotaže napade. Traže da nameću svoje diskriminacijske napade i nakon akcijskih grupa, i imaju za cilj dominantan uticaj na njihovo ponašanje, poput građanskih anarhista koji također vjeruju da svojim histeričnim optužbama mogu nametnuti vlastitu servilnost na neukroćene.
Njihovo neprijateljstvo prema našem projektu nije ništa čudo, IMC UK & Bristol su mali forumi posljednjih očajnih vapaja britanskog aktivističkog stada koji je zapeo u blatu legalizma i tzv. ‘direktne demokratije’. Unatoč kontinuiranim anarhističkim razaranjima vlasništva i nereda od 2011, ‘pokret’ se pokazao potpuno nedodirljiv i bezvremen, vatra individualne pobune nije bila potreba amatersko-novinarskih buha, careva tipkovnice ili hijena dobrica.
Novi anarhistički međunarodni rat ne treba i ne zahtijeva takve beskorisne ljude, jer stvara vlastite informacijske stukture i pomaže stvaranju i formiranju još mnogo stvari, koje su učvrstile socijalne i antisocijalne borbe. Neformalna međunarodna prevodilačka i kontra-informacijska mreža ima specifičnu stvarnost da obuhvati mnogo više nego ijedan njihov dio, što je zasjenilo mnoge Indymedia stranice koje su na temelju vrlo slab skup političkih i društvenih vrijednosti, u velikoj mjeri utemeljeni na lažnim društvenim ugovorima o građanskim pravima, pregovaranjima i pravnoj inat demokratiji koja se karakteritzirala na anti-samitu / anti-globalizaciji – razdoblje od mjesta gdje je nastala prije 13 godina. Neformalne anarhističke internet mreže nadilaze mnoge od tih ranijih stranica informacijskog aktivizma, te se radi na internacionalnom razvoju. Mnogi od prijašnjih prostora ‘pokreta’, fizički i virtualno, sada su u rukama neprijatelja.
Ništa drugo nego ustajali socijalistički povjetarac nostalgije za ‘bolje dane’ može doći iz ‘socijalnog/anarhističkog pokreta’ u Velikoj Britaniji. Njihova uljudnost je suprotnost evoluciji nove interncionalne anarhije i sljedeće generacije oružane borbe. Građanski anarhizam osuđuje novi anahistički rat, njegove metode, načela i odbacuje buntovnu svijet, revolucionarni jezik i individualnu svijet o neposrednosti napada.
Nedavno suđenje u Đenovi A. Cospitu i N. Gai nas vraća do Anarhističke Federacije UK / Libcomovog prekida ugovora o streljanju CEO Roberta Adinolfija. Uhapšena anarhistička ćelija Olga / FAI je dokazala svoj dostojanstveni i revolucionarni stav protiv suda i svoju hrabrost. Šta je ostavština građanskog anarhizma u ovom trenutku? Netačne i uspaničene izjave koje dokazuju kukavičluk u lice anarhističkom ‘terorizmu’! Prepucavanja, zabijanje noževa u leđa, izdaja – oni su bliže Socijalističkoj radničkoj partiji nego anarho-komunistima iz prošlosti i mladim pobunjenicima današnjice.
Samo željni supstitutivne vlasti, jer u svojim životima nemaju nikoga, građanski anarhisti kruže oko simboličnog pokreta poput klonova identiteta, njihovih prostora i skupina pod golemim policijskim nadzorom. Mnogi od njih su uronjeni u iluzijama količine i društvenog prihvatanja, idalje izolirani njihovom subkulturom, a njihovi postupci su ojačali mir kao dio demokratskog mehanizma koji čuva njihovo uključivanje u režim političke zamke. Nikada neće raskrinkati svoju kulturnu nišu.
Izbjegavajte suvišne leševe starih anarhističkih organizacija, aktivističkih grupa i društvenih centara. To je zamka da se uhvate u zamku neoprezni i dobronamjerni. U Velikoj Britaniji ćete naći nekoliko revolucionara. Razvijajte svoja revolucionarna prijateljstva, obrazujte se, trenirajte, zalažite se za zdravlje, naoružajte se, istražujte svoje ciljeve i borite se. Ne gubite vrijeme sa lažnim amaterskim profesionalcima poput establišmenta. Vjerujte u sebe, spalite svoju prošlost i živite!
Dodatak
Iz knjige “Idem u Magadan” – Igor Olinevič, beloruski anarhistički zatvorenik, 2010. osuđen na 8 godina zatvora strogog režima; odlomak iz njegovog otvorenog pisma anarhističkim krugovima napisanog u zatvoru (proljeće 2012)
“Indy” media
Ni represija, ni vlastite preferencije ne mogu da opravdaju uskraćivanje osnovnih načela anarhizma: pluralizam i demokratiju. Djelovanje Indymedia i podle akcije su vrijedne prezira, posebno u tako teškom periodu za nas. U mom sjećanju, oni će ostati prvi koji su potkopali povjerenje unutar pokreta. Paradoksalna situacija: sa jedne strane, kolektiv Indymedia se vode kao “provokatori i radikali”, a sa druge pokušavaju voditi kampanju solidarnosti. To i nije tako loše. Najtužnija je činjenica da mnogo anarhista prihvata tu politiku, pa čak i snažno podupiru takvo djelovanje. Bilo je i onih koji tvrde da su osudili Indymedia, ali ga idalje koriste kao glavnu platformu u kampanji solidarnosti. Mnogi još uvijek šute, a bilo je i onih koji su napisali kritike da plešu na kostima radikala.
U jesen 2010. je izašao ogromni članak na avtonom.org o Indymedia kao cjelini. Postoji tačno naznačen njen glavni nedostatak: zatvoren kolektiv, odgovoran samo za sebe, a pri tome djeluje kao platforma novosti o čitavom anarhističkom pokretu, kao i ne-autoritarnim društvenim inicijativama. Na kraju dolazimo do činjenice da Indymedia osjeća da ima pravo da sprovodi svoju uređivačku politiku u ime svih anarhista, kako odgovara ličnim preferencijama sudionika tog projekta.
Čini se da je moguće zamijeniti uredništvo, ali na tome počiva potreba za tehničkom podrškom, a takve sposobnosti nemaju mnogi. Stoga se većina odlučila da jednostavno zatvori oči pred problemom. Ali to se ne smije raditi! Ako je nešto pogrešno u korijenu, potrebno ga je mijenjati ovdje i sada!
Platforma slobodnih vijesti organizacije (poput Autonomne akcije), nije idealna, ali je puno bolje rješenje, tako je urednički tim odgovoran za članove organizacije. Indymedia nije odgovorna, već samostalna platforma.
Moj definitivan stav, kao i Sašin i Koljin – Indymedia se pretvorila u autoritativnu strukturu, stranca u anarhističkom pokretu. Rasplet ih vodi u soc-liberalne logore, u zadnje vrijeme trendi robe široke potrošnje, poput Piratske partije itd. Oni nam nisu drugovi, ni oni koji su ih podržali i(li) opravdali, kao ni oni koji su se javno odrekli radikala. Bojkotujte ih!
