Izjava anarhiste A.D. Bourzoukosa na početku suđenja

tumblr_mg85tbf5P31s2w4qfo1_500
Januar, 2014.

Razlog zašto sam ovdje – preko puta vas – nije da bih izazvao vaše saosjećanje, tražio oprost ili zahtjevao pošteno suđenje. Riječi i značenja poput ‘pošteno‘ i ‘nepošteno‘ su degenerirani i poniženi u potpunosti od strane sistema kojem vi služite. Ne prihvatam nikakvu stražu buržoaske zakonitosti, nikakvog roba autoriteta da mi sudi i osudi me.

Ja sam danas ovdje, u ovom pozorištu simbolizma, da vas podsjetim da će uvijek postojati odlučni ljudi, ljudi od borbe koji nisu podređeni vašoj očitoj svemoći. Ja sam ovdje, kao anarhista, kao vaš neprijatelj, kako bih uticao na uvjete borbe, da izađem iz obrambenog položaja u kojem želite da budem i krenem u napad. Kako bih naglasio graničnu liniju između ova dva svijeta. Jedan od eksploatacije, tlačenja i autoriteta koji zastupate vi i jedan od borbe, solidarnosti, revolucije, komada koji sam ja.

Još jedna bitka u vječnom ratu revolucionara protiv dominacije. I kao u svakoj borbi, mi nismo sami, imamo pored nas, psihički i fizički, drugove, borce, ljude koji čine svijet borbe. Ja sam tu zbog sebe, zbog svojih drugova koji su bili u mojoj poziciji prije mene, ali i za one koji će da budu u budućnosti. Dodavanje trenutka borbe u kolektivnom sjećanju.

Možda sam, dakle, za sada ovdje i vi ćete organizovati sa koliko ćete me godina zatrpati, godina koje za vas ne znače ništa više nego još jednog broja koji će biti dodan hiljadama koje dajete tako lako – vidite, ‘etička’ težina je više svijetla na ovaj način i nudi vam miran san noću. Možda se, dakle, uloge za sada dijele ovako, ali će sigurno doći trenutak, ako ne za vas, onda za one koji nastave vaš prljavi posao, kada ćemo ispuniti vaše snove noćnim morama. Kada glas hiljada pobunjenika odjekne, narušavajući vaš prividni mir. Onda uloge neće značiti ništa, vaš autoritet i vaša moć će biti naborani i vaš izbor će vas sputavati. Možda će taj dan doći prekasno, najvjerovatnije neću biti živ da ga vidim. Neovisno od toga, sve dok zrak prolazi kroz moja pluća i dok krv ide mojim venama, neću se prestati boriti za taj dan. Za revoluciju, za slobodu.

Dug život anarhiji

This entry was posted in S druge strane zida. Bookmark the permalink.