“Da li je društvo anarhistički neprijatelj? Ni približno, mi odgovaramo.”
Anarhistički drugovi za akcije oslobođenja
Gore navedeni citat je preuzet iz jednog članka objavljenog u novinama Trial of Freedom, br. 134, 2014., str. 5. S obzirom da je čistoća autorovih namjera iz teksta gore generalno o anarhističkom projektu, ali i njihova velika kritika CCF i generalno nihilizma – pobunjeničkog anarhizma, mislimo da je pojašnjenje, a ne obrambena izjava, potrebno. Ovo objašnjenje je potrebno za one koji su zaronili u tu struju misli, ali i sve ostale. U bijesnom pratu protiv “opasnih klasa” ili drugih društvenih grupa, kolektiva i pojedinaca, autoritet koji pokušava da definiše po vlastitim kriterijima, buntovne i nihilističke anarhiste, čini se — nažalost, zbog nedostatka šire društvene solidarnosti — da je čelo anarhističkog miljea. Avangarda, ne elita, koja djeluje uz pomoć metodoloških alata kontra-nasilja i direktnog napada se razlikuje od raznih projekata bezbolnog aktivističkog građanskog naposluha (koji ne samo da neće utrti put za pobunu, već će je samo otežati), čime vraćaju strah onima koji drže vlast.
Potonji se, međutim, ne sastoje samo od hiperakumulatora bogatstva (političara, vlasnika, biznismena, industrijalaca, itd.), već i zaposlenika u privatnom i javnom sektoru, free-lance profesionalaca, pa čak i običnih radnika.
Sastoji se od klase koja se okreće protiv svojih komšija, kako bi ih iskoristila za vlastitu korist ili postala simpatična vlastitim tlačiteljima (vjerujući da će to da im osigura opsatanak). Od spremačica, koje će prebaciti odgovornost na kolegicu do slabo plaćenog zaštitara, koji štiti bogatstvo “gazde” i nezaposlenih sluga i niskih prihoda umirovljenika, koji bi ocinkali anarhističkog borca ili putujućeg imigranta. Prebacivanje krivnje na zabludu ili potrebu je samo izgovor. Neprijatelj je, dakle, ne samo u vilama, već i u barakama. Pored nas. U našim primarnim, nedragim porodicama.
Dakle, to je rat protiv lažne društvene kohezije, protiv ovog društva, koje je po definiciji opresivno i struktuirano na takav način da razmnožava dominaciju. A rat je za njegovo potpuno uništenje, za perspektivu drugog društva sa drugačijim kriterijima, dignutih iz pepela.
Dakle, oni koji žele da slijede ovaj put vatre, moraju biti svjesni širokog spektra onih protvi kojih se moraju boriti i koje moraju napasti direktno sa emocijama i hladnim temperamentom, spontanim i minimalno organizovanim žestokim nasiljem. Od trenutka kada je ta odluka donešena, puknuće je završeno i bilo bi dobro za njih da znaju da će njihove odluke promijeniti njihove živote, možda ih odvesti daleko od njih, međutim, to će ih sigurno odvesti na put slobode.
Visoko rizični stav CCF zatvoreničke ćelije i ostalih neformalnih ćelija, koji bez milosti, pokajanja ili predaje, i dalje, kao i drugi, napdaju vladare i njihove strukture, pokazuju moć u trenutnog artikulaciji insurekcionističkih akcija i neukroćene prirode, svojstvene svakoj osobi koja odluči da bude pobunjenik. To je osnova: Borba za anarhiju može proći samo kroz pepeo postojećeg društva.
Nikolas Nesunos
Prevod: Anarhočaršija
