Liberalni antifašisti se igraju stavljajući antifašizam iz borbenog podzemlja na političku scenu. Jedni od liberalnih antifašista drže i distribuiraju pojam antifašizma – prema njihovim riječima, antifašisti moraju da štite gej klubove, prebivališta imigranata i druga mjesta gdje su ljudi izloženi diskriminaciji.
Anarhisti i anti-autoritarni socijalisti su aktivno uključeni u antifašistički pokret, tako da je izuzetno važna revizija ciljeva i metoda njihovog antifašizma. Naša borba se razlikuje od antifašizma i liberalizma koji je uključen u medijsku borbu protiv nacionalizma. Mi stojimo na klasnim pozicijama, a od ovog trenutka kritikujemo njihov kratkovidni koncept.
Liberali i bliski im ljevičari vjeruju da se aktivnosti antifašista trebaju usmjeriti na pomoć ljudima koji su predmet diskriminacije. Oni predstavljaju antifašizam kaoborbu manjine protiv većine, ne priznajući jednaka prava. Njihov cilj je iskorijeniti predrasude u društvu.
Ali slobodarima ne može krajnji cilj biti oslobođenje od ‘predrasuda’. Naš cilje je oslobođenje ljudi i uspostavljanje stvarne društvene jednakosti, tj. socijalizam bez državljanstva. Ideja o liberalnom reformističkom antifašizmu je loša iz tri razloga:
1) Ideja nije usmjerena prema rješavanju socijalnih problema koji vode do nejednakosti. To najjasnije ilustrira imigrante. Umjesto toga – da uklone uzrok masovne migracije koji za sobom nemilosrdno izrabljuje imigrante i da se bore sa kapitalom, liberali jednostavno nude zaštitu od nacionalista. Kao rezultat toga, kapitalisti se idalje bogate na račun obespravljenih imigranata i nasilnih sukoba – a glavni igrači koji su dali povoda sukobima ostaju netaknuti (liberali).
2) Činjenica da neki čovjek dolazi iz grupe koja je podložna diskriminaciji, ne znači da po svojim ličnim osobinama može biti naš saveznik. Za anarhiste, društveni položaj je uvijek važniji od nacionalnosti, seksualne orijentacije i drugih faktora koji se dobijaju po rođenju. Diskriminacija bilo koje kategorije ne može biti razlog za pozitivan stav prema svakome. Uz podršku moramo da razmotrimo svaki slučaj zasebno.
3) Posljednja tačka proizilazi iz prve: Borba za jednakost u trenutnoj strukturi je besmislena, te donosi samo prividna jednaka prava, a ustvari se ekonomska i socijalna situacija potlačenih grupa ne mijenjaju na bolje. Da bi stvarno promijenili stanje društva, morate stupiti u društvenu borbu koja ima za cilj radikalno mijenjanje cijelog društvenog i ekonomskog sistema. To ne treba provoditi samo sa potlačenim manjinama, već i sa ljudima koji su nezadovoljni društvenom nepravdom. I već uništenjem uzroka kao što su eksploatacija, državna propaganda i kruta hijerarhija, možemo riješiti i druge društvene sukobe.
Naša borba – to je borba potlačenih protiv tlačitelja, a ne manjine protiv većine. Naš cilj – prevladavanje društvene nejednakosti, a ne poboljšanje položaja određenih skupina. Dakle, ne stupamo u antifašističku borbu koja je cilj samoj sebi, već ona ostaje samo za samoodbranu, ako je potrebna.
